Krkljuš, bljuzge i besane noći

jučer je pao prvi snijeg. koma. čini mi se da će padat opet. kome to treba. snijeg, muhe, komarci ...mislim si tko je to izmislio. i posao, da da skoro sam zaboravio. e je mi sad dosadno. mislim da bih se sexao. mislim ne mislim, siguran sam, znam. to bi jedino moglo odvratit misli od hladnoće i snijega. i vjetra. satima. do iznemoglosti. ili ipak bilijar. možda mih mogao kružiti oko stola, razbijati kugle, pogađati u rupe. moš si mislit. samo mi to fali. idem sad doma. sigurno je na htv-u prijenos zasjedanja sabora s raspravom o budžetu za 2006. g. e baš se veselim. ili da ipak mislim na snijeg. ili da ne mislim. zapravo ne znam što bih sa sobom. čak mi se ni ne ide s posla. sjedim u toplom uredu, svi su već otišli, uvalio se u fotelju. idem malo škicati po netu. pa na pizzu i pivo.

nema danas ništa nova. trč amo trč tamo, vidio jednu dobru tetku, starija koka bila bi dobra juha. nemam pojma šta očekuje od mene. par sam puta znakovito trepnuo, ona niš. kaj da radim?

Danas, u praskozorje. Zakašljao labud u Našicama. Tužna mu majka, otac još gori. Magla nad vodom. Mediji strepe, da ne promakne vjest. Kliknem mišom na x, odjebem i njih i labudove, i kokošju gripu i ovaj blog. Još jedan rafal prije počinka. Pod poplunom se razliježe topal i svjež miris koji bi oborio i većeg prdonju od mene. San. Sad sam se probudio, i o tome vas obaviještavam. Usput vidjeh da neka radoznalica ispituje na iskrici ima li koga da mu noge ne smrde. Ima, ima. Al su hladne.