nikada nije preveć pogledati prethodni zapis:)
ali, btw:
negdje iza mene je neka crvena crta, dvostruka
kada sam mislio da ju podvlačim, stisnutih zuba, upirući iz sve snage, svim crvenim tvarima bijesno sam vukao na sve strane, svaki uočen predmet odijelio od mene trakom koja je trebala značiti razdvajanje, prekid, novo vrijeme
sve su se crte izbrisale čim zubi više nisu škrgutali i škripali iza grkog kesa
odlazeći, rušio sam već zapaljene mostove preko kojih sam stremio preći ostavljajući nedovršene kuće , u njima svoje snove raskomadane oštricama straha od uobličavanja materije u želju
negdje putem, u nekom pastelnom mraku, zatvorenih očiju vidjeh:
crte su podvučene odavno, trulo je meso odrezano
mostovi nisu ni postojali, spaljivao sam samo svoje tlapnje
25.10.2005. u 1:17 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara