žena dijete

 
Jesam li ja lakotipkačka egzibicionistica na vrtuljku egomanije ili mazohistica koja kida komade svog srca i vješa ih na oglasnu ploču?  
Ne iznosim izvještaje potrošenog dana.. možda samo eminentnog trenutka...                   
Pokušavam tastaturom dekodirati svoje privremeno stanje u očima vidljive zapise.. literarni EKG.. haha
Lozinku prošlog djelića vremena sadašnjost ne može probiti.. ostaje samo sjećanje na te misli i osjećaje.. no  ne i autentičnost izraza.
Kad bi željela sve te riječi sačuvati i konzervirati samo za sebe, vjerojatno bi ih uskladištila na neko privatnije mjesto.. ako takvo uopće postoji. Iskreno, (je li ikad bilo drugačije?).. bodrenje pojedinaca sublogera pokreće moj dinamo "ekstrovertnog stvaralaštva"..
Motiv koji me šaluje nije larpurlartizam.. upravo suprotno.. možda stremim estetici ružnoće.. ne znam.. Znam da mi marginu izraza neće postavljati objektivnost.. nikakva izvanjska ni grafička forma.. ne lijevam se u kalup.. i ne govorim što ne mislim.. ne pišem uz uvjetovanja... izrezujem iz sebe reciklirane invertirane "uvijekiste" fraze i stihove..
..jer me drugačije pisanje ne bi radovalo..
I sad se sjetih Gibonnijeve pjesme:
.." ponekad sam pjan  
do uha nasmijan  
i život mi je otvorena knjiga    
moje nebo je posoljeni zrak 
a, moje more razlivena tinta....
....
.. i zato pjevam      
da ne pojede me mrak      
jer da nisam ovo           
ja bih bio biljka.."
Zato ga poštujem.. jer se ne da "ukalupiti".. jer često javno secira svoje srce.. i potpisuje se pravim identitetom i pojavom..
Nije li hrabro baciti svoje krvavo meso gladnim hijenama koje se od nemoći i učmalosti krevelje, grizu i jedu sami sebe?
.. kreirati krasno didaktičko sredstvo starmaloj i nekreativnoj djeci?
..radovati se spoznaji da te netko pročitao (poslušao), shvatio i podudario se s tobom ponekom misli i osjećajem..
Zbog toga me ovdje ima..
i gradim se pseudonimom..
izolirana od napadača.. čiji se ispljuvak ili zlobna kritika zalijepi za unutarnji dio mog monitora.. 
 
 

jaka si.