žena dijete

Marin volim te...

 
Jesam li ja lakotipkačka egzibicionistica na vrtuljku egomanije ili mazohistica koja kida komade svog srca i vješa ih na oglasnu ploču?  
Ne iznosim izvještaje potrošenog dana.. možda samo eminentnog trenutka...                   
Pokušavam tastaturom dekodirati svoje privremeno stanje u očima vidljive zapise.. literarni EKG.. haha
Lozinku prošlog djelića vremena sadašnjost ne može probiti.. ostaje samo sjećanje na te misli i osjećaje.. no  ne i autentičnost izraza.
Kad bi željela sve te riječi sačuvati i konzervirati samo za sebe, vjerojatno bi ih uskladištila na neko privatnije mjesto.. ako takvo uopće postoji. Iskreno, (je li ikad bilo drugačije?).. bodrenje pojedinaca sublogera pokreće moj dinamo "ekstrovertnog stvaralaštva"..
Motiv koji me šaluje nije larpurlartizam.. upravo suprotno.. možda stremim estetici ružnoće.. ne znam.. Znam da mi marginu izraza neće postavljati objektivnost.. nikakva izvanjska ni grafička forma.. ne lijevam se u kalup.. i ne govorim što ne mislim.. ne pišem uz uvjetovanja... izrezujem iz sebe reciklirane invertirane "uvijekiste" fraze i stihove..
..jer me drugačije pisanje ne bi radovalo..
I sad se sjetih Gibonnijeve pjesme:
.." ponekad sam pjan  
do uha nasmijan  
i život mi je otvorena knjiga    
moje nebo je posoljeni zrak 
a, moje more razlivena tinta....
....
.. i zato pjevam      
da ne pojede me mrak      
jer da nisam ovo           
ja bih bio biljka.."
Zato ga poštujem.. jer se ne da "ukalupiti".. jer često javno secira svoje srce.. i potpisuje se pravim identitetom i pojavom..
Nije li hrabro baciti svoje krvavo meso gladnim hijenama koje se od nemoći i učmalosti krevelje, grizu i jedu sami sebe?
.. kreirati krasno didaktičko sredstvo starmaloj i nekreativnoj djeci?
..radovati se spoznaji da te netko pročitao (poslušao), shvatio i podudario se s tobom ponekom misli i osjećajem..
Zbog toga me ovdje ima..
i gradim se pseudonimom..
izolirana od napadača.. čiji se ispljuvak ili zlobna kritika zalijepi za unutarnji dio mog monitora.. 
 
 

dišem..
noć se vrti oko mene..
ili je ona tu.. mirna,  plavičasta, tiha..
ispletena glazbom koja me diže na svoja prozirna leđa..
zaboravljam tko sam.. i ne želim znati..
ne sad..
mijenjaju se slike, boje, oblici ..
ili to srce gleda umjesto očiju?
Otkidaju se od mene sve boli..
pali ih toplina mojih osmijeha..
i ovi prsti koji pišu samo su završeci srca..
koje tjera rijeke emocija po žilama..
Svaki je otkucaj moja sreća..
dišem..
 
 
 
 
 
 
 

Porod je bio lagan... bez bolnih trudova, napinjanja, tiskanja, krvi...Odlučila sam izlučiti najkoncentriraniju esenciju iz sebe.. svoje emocije.. riječi kojima ih oslikavam..
Dugo sam hodala kao more osjećaja, boja i nijansi.. začepljeno u bočici od dva deci.. Igrala se Apsolutne u svom svemiru.. bez imalo potrebe da to sa ikim djelim..
A, onda, odjednom, shvatim da sam umorna od implozije.. uostalom, zašto ne bih eksplodirala? Prolit ću svoje more po ovom blogu...
Ja sam jabuka.. iz one priče o jabuci koja (nikad ne) pada daleko od stabla. Ma pala sam ja.. otkinula se.. ne znam koliko sam bila zrela.. Zna valjda onaj koji me jeo..I ne želim pričati o sjemenu iz kojeg je moje stablo niklo.. ni o korijenju ni o granama.. nisu mi u ovom zapisu bitne ni ostale jabuke.. ni kiše koje su me lijevale.. ni vjetar koji me njihao.. ni ptice koje su kljucale i kakale.. Ako je i koji pas pišao onuda.. nek je... nije me obilježio..
Vraćam se u ljudsko obličje...Ipak sam najsretnija kao žena.. ili ona koja ženom postaje... gledam samu sebe kako se mijenjam... svakim danom... životna empirija me izgrađuje. Smiješan je onaj koji kaže da se ne želi mijenjati... svakog jutra ustaje bogatiji za jedno ili x iskustava..
Sretna sam što sam živa.. Bi li sve ovo osjećala da nemam život? Sintetiziram vanjski sa unutarnjim svjetovima.. gledam, slušam, mirišem, diram, kušam... utrpavam sve  perciprano.
Radujem se Suncu.. obožavam ga. I posvećujem mu ovaj post. Ono je još uvijek besplatno... voda i zemlja odavno imaju svoju cijenu. Iščekujem cjenik za zrak ..Provodim individualnu studiju o ljubavi... o tome ću u jednom od slijedećih postova... da se Sunce ne uvrijedi...