Rođendan
Jučer mi je bio rođendan. Do podne sam radila poslije podne se skupili neki meni dragi ljudi, dobila brdo poklona i sms-ova. Nisam niti jednom u toku dana pomislila na njega. Živim, radim ko stoka da ne mislim. Isplatljivo, puno zaradim i boli me briga. Oko 22 se svi razišli, pospremala stan, izvalila se na trosjed i kao gledam tv. Tek kada sam ostala solo, pomislim jel moguće da se nije sjetio da mi je rođendan, ili se sjetio pa namjerno neće nazvati (još jedan potez s kojim me možda želi povrijediti kao da nije dovoljno). Sve u svemu, kažem sebi ma bili me kurac i za njega i za rođendan, kad zvoni mob. Ne, nije bio on, nego naša zajednička anonimna prijateljica koja me već godinu i pol maltretira i prijeti se. Naravno, hrabra cura, uvijek zove sa skrivenog broja. (ON, kao, ne zna tko je ONA). Pita ona jel ti sretan rođendan kujo? Sada kada čujem tvoj umilni glasić je, već sam se uplašila da si me zaboravila i da se nećeš sjetiti. Tebe ću uvijek pamtiti, kaže ona, mi imamo poseban odnos. Nemaš pojma kakav je osjećaj imati moć da sjebeš ljude koje ne poznaš, postaneš dio njihovih života i okreneš ih naopačke. Nemam pojma, kažem ja i ne želim znati. Mislim da ta boleština od koje boluješ ima ime, zašto se ne lječiš? Ne želim, kažem ona, ovako je super, eto samo da znaš da vas pratim i dalje. Ja kažem ok i prekinem vezu. To je bilo oko 23:30. U 23:36 mi stiže sms od Njega, samo Sretan rođendan, mislila sam, ma neću mu niti odgovoriti, ali nakon sat dva razmišljanja ipak mu odgovorih ( sada ne znam jel mi više žao što sam mu odgovorila ili što sam napisala to što sam napisala). Sve u svemu, zašutio je, nije odgovorio na moju poruku, ali nebitno. Bitno je da se 6 minuta nakon nje sjetio da mi je rođendan. Ne znam jel to slučajnost ili tu ipak ima neki vrag? Ne znam jesam li trebala vjerovati njemu kada je govorio da ne zna tko je ona ili njoj kada je govorila da sve što zna o meni (a zna puno) je saznala od njega. Ali nije ni bitno. Budući da su oboje na iskrici, nadam se da će pročitati ovaj log, korisnicu bih zamolila da me pusti na miru, konačno je dobila što je željela, samo ne znam jel zna koga je željela i da ju ne čeka ništa zbog čega se vrijedilo toliko mučiti godinu i pol dana. Na tuđoj nesreći nije dobro graditi ništa, a naivno je nadati se sreći. Mogu im samo poželjeti ono što zaslužuju, Njemu Nju, a Njoj Njega...
02.10.2005. u 20:17 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
sta reci,.. sretan rodjendan
Autor: PreacherMan | 02.10.2005. u 20:21 | opcije
Hvala :-))
Autor: _zrina_ | 02.10.2005. u 20:22 | opcije
sretan roćkas,i zaboravi ih, ne spominji, oprosti im, mali su za tvoj život.
Autor: d-IVA | 02.10.2005. u 20:22 | opcije
eto sa malo zakašnjenja , sretno....
Autor: _POTJEH_ | 02.10.2005. u 20:24 | opcije
Zrina, sretan rođendan :)) Zaboravi :)) Nisu vrijedni tebe :))
Autor: princezaM | 02.10.2005. u 20:34 | opcije
Hvala , hvala. Trudim se zaboraviti... :-))
Autor: _zrina_ | 02.10.2005. u 20:34 | opcije
Sretan Ti rođendan, i živi za budućnost, normalne osobe...koje će te znati cijeniti takvu kakva jesi...
Autor: mario4 | 02.10.2005. u 21:10 | opcije
Sretan rodjendan Zrina..
(kod nas se kaze)
I druge mame imaju slatke sinove :-))
Autor: wini | 02.10.2005. u 21:43 | opcije