Zasto?
Ja mozda sebi bespotrebno kompliciram zivot ali jednostavno ne mogu podnijet da mi roditelji naređuju.
Vec nekoliko godina vodim samostalan zivot ali kad dođem doma uvijek ista prica. A zasto ovo nisi napravila ovako, a zato ono nisi napravila ovako... Pitam se do kad ce oni meni pokusavati upravljati zivotom?!
Ja se nadam da necu biti takav roditelj jednog dana svojoj djeci ali' pribojavam se da cu biti upravo takva...
Kako nam roditelji zapravo odrede nacim na koji cemo razmisljati. Ne kaze se uzalud "Nece kruska dalje stabla". UZAS!
23.09.2005. u 21:18 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Kao roditelj si uzimam za pravo da kažem da sami odlučujemo hoćemo li ponavljati obrasce svojih roditelja u odgoju svoje djece. Znam da u odnosu prema svojoj djevojčici nisam kao moji roditelji i ponosan sam na to; zato tvrdim: nema defaulta - postoje samo naši izbori. Roditelji nam ne određuju način razmišljanja, samo nam pokazuju JEDINI način kojega poznaju. Hoćemo li se mi dalje razvijati ili ćemo koristiti njihove obrasce kao alibi za vlastitu inertnost i ignoranciju - opet je samo i jedino naš osobni izbor.
Autor: VodenkonjKljasti | 23.09.2005. u 21:33 | opcije
Tolerantan, najljepsa stvar na Svijetu. Cuo sam dobru tvrdnju jednog profesora neke gimnazije: njihovi su ucenici u prednosti, jer je pred njima zivot. Da, to je zasigurno tezina, ali zivot je cudo, i na povijesti se uci. Ako si ti Sad, oni su onda Povijest... Rasiri zoom, promatraj iz dalje...
Autor: milans | 23.09.2005. u 21:44 | opcije