Zlatna zraka

Sinoć sam se pomirila sa sobom i s Bogom. Čemu se opirati stvarima koje nemogu mijenjati, čemu žaliti kad povratka nema.Pomirila sam se i sada sam tako čista i tiha i kao da sam se vratila doma.Neznam,ali u ovom svome stajanju ipak se krećem.Pomiću me vjetrovi onih koji projure pored mene.Na trenutak osjetim njihov miris i toplinu, a oni su već negdje na horizontu i blijede u daljini, i onda mi nedostaju.
Ovo je ipak moj život, kakav takav, iako nije onakav kakvog sam u prošlost zamišljala. Ništa nije kako sam zamišljala i shvatila sam kako su planovi bar za mene bez smisla, jer On ima svoj plan za mene, izgleda potpuno suprotan od moga. Oboje vućemo na svoju stranu, a rezultat je stajanje na mjestu.
Zato sam Ti se sinoć prepustila u potpunosti, vodi me onda Ti ka svome planu, a uz put moža mi sine neka moja ideja pa ostvarim nešto svoje malo i slatko.
Pomirila sam se, i sad će mi možda biti i lakše reći "zbogom" onima koji su se uputili prema horizontu.

krajnosti su loše. isključivo planovi kao i isključivo prepuštanje svemu.

Kako ti određuješ sredinu?

Slučajno pobrisha tvoj komentar.
Ponekad bih baš ravnalo, jer sam po prirodi perfekcionist.Težim redu, harmoniji i ravnoteži

razumijem, i, u redu je brisati, kad pričam nemirne stvari... znaš, možda i nije problem u tome kako tko određuje što, već koliko svatko može imati povjerenja u tuđu ravnotežu (obojeg)?

čula sam da nam On nikada ne daje teret kojeg ne bi mogli nositi. slabijima lakši, jačima teži. i na kraju uvijek sve možeš...dobro je to:)

CR svakako, zato ljudi redovito žive sretni i veseli, nikad tužni, nikad se ne ubijaju? Eh, a 'pomozi si sam' i to?!!, Hm, svaka stvar u pravo *vrijeme* i u pravoj *situaciji*, možda je to odgovor, ha?