Anđeli na Zemlji
Marko, ti si moj anđeo! Daj, nemoj mi se smijati, ti to stvarno meni jesi!
Čovječe, od kud ti živaca ovih 2 mjeseca da sjediš svakodnevno samnom sa svim svojim bedovima i tupiš mi i tupiš kako će sve biti ok, a ja totalno puknuta i izbezumljena ti plačem kako se bojim da neće, da gubim staru, svoj zadnji centar sigurnosti, jedino što je u mom životu u redu. Stvarno si anđeo, jer nismo bili tako dobri prijatelji, bili smo supatnici u školi, crne ovce, predmet izrugivanja drugih...Svi prijatelji su podvili repove, otišli na more, ti si ostao. I svi su oni rekli isto što i ti, ali ti si to rekao 1000 puta više, i na način na koji ja nisam imala drugi izbor nego da ti vjerujem. Vjerujem ti Marko, ti si moj brat, ti si moj suborac, moj Gabriel...
Hvala ti na keltskom suncu koje si mi poklonio s riječima da obasja moj život, iako za to nije bilo potrebe, jer ti si ga već obasjao i pokazao mi Nadu i dao mi razlog za Vjeru u Ljubav.
Hvala ti Marko...
19.09.2005. u 21:01 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar