Jeftin da sam, osjećam se
…uvijek onda kada sam prepun… hm, onog… onog suviška… ma, kako se zove? E da – emocija! Dalo bi me se kupiti za šaku slatkiša… ili osmijeh…
Tada turim ruke u džepove, pa tražim zagubljeni cinizama - zlato moje pocinčano!
19.09.2005. u 14:40 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
ponekad je i osmijeh vrijedan kao staro zlato... ili smo svi jako jeftini?
Autor: maslackica | 19.09.2005. u 14:52 | opcije
ma, to ja chist' tak', radi mentalne higijene..
Autor: leptir | 19.09.2005. u 14:59 | opcije
netko se 'proda' i za pizzu ili pivo...:)
ali tek za osmijeh, pogled ispod oka ili kao slučajan dodir - zar čovjeku treba još nešto više u ove sumorne, hladne i kišne večeri?
Autor: sparky_ | 19.09.2005. u 23:13 | opcije
:) nemoj me... chujesh, daj gurni svoju ruku u moj zhep... kaj bush nashla? kaj, a? ;)
Autor: leptir | 20.09.2005. u 7:24 | opcije
nisam lopov da kopam po tuđim džepovima :)
i onako, našla bih samo mrvice... čega? :)
Autor: sparky_ | 20.09.2005. u 21:22 | opcije