žena dijete

Porod je bio lagan... bez bolnih trudova, napinjanja, tiskanja, krvi...Odlučila sam izlučiti najkoncentriraniju esenciju iz sebe.. svoje emocije.. riječi kojima ih oslikavam..
Dugo sam hodala kao more osjećaja, boja i nijansi.. začepljeno u bočici od dva deci.. Igrala se Apsolutne u svom svemiru.. bez imalo potrebe da to sa ikim djelim..
A, onda, odjednom, shvatim da sam umorna od implozije.. uostalom, zašto ne bih eksplodirala? Prolit ću svoje more po ovom blogu...
Ja sam jabuka.. iz one priče o jabuci koja (nikad ne) pada daleko od stabla. Ma pala sam ja.. otkinula se.. ne znam koliko sam bila zrela.. Zna valjda onaj koji me jeo..I ne želim pričati o sjemenu iz kojeg je moje stablo niklo.. ni o korijenju ni o granama.. nisu mi u ovom zapisu bitne ni ostale jabuke.. ni kiše koje su me lijevale.. ni vjetar koji me njihao.. ni ptice koje su kljucale i kakale.. Ako je i koji pas pišao onuda.. nek je... nije me obilježio..
Vraćam se u ljudsko obličje...Ipak sam najsretnija kao žena.. ili ona koja ženom postaje... gledam samu sebe kako se mijenjam... svakim danom... životna empirija me izgrađuje. Smiješan je onaj koji kaže da se ne želi mijenjati... svakog jutra ustaje bogatiji za jedno ili x iskustava..
Sretna sam što sam živa.. Bi li sve ovo osjećala da nemam život? Sintetiziram vanjski sa unutarnjim svjetovima.. gledam, slušam, mirišem, diram, kušam... utrpavam sve  perciprano.
Radujem se Suncu.. obožavam ga. I posvećujem mu ovaj post. Ono je još uvijek besplatno... voda i zemlja odavno imaju svoju cijenu. Iščekujem cjenik za zrak ..Provodim individualnu studiju o ljubavi... o tome ću u jednom od slijedećih postova... da se Sunce ne uvrijedi...

ja sam unuk adamov,i želim pojest jabuku.

..ne znam jel' brstiš.. ja sam već stablo (jabuke, naravno):)

brstim

postovana!
tek sam sad skuzio da imas blog,i kad sam procitao jednostavno sam ostao bez texta.ZAISTA,slican opis trudnoce i samog poroda nisam procitao.jednostavno odusevila si me sa tim.velicanstveno!!!!
crshd!