hm

vjerujem da nisam jedina koja se sad osjeca ovako kako se ja osjecam...mozda pretjerujem, a mozda i ne tko to zna....premlada sam za izmisljanjao tome kako sam ja najnesretnije bice na planeti,samo zato sto on nece da ucini taj vrazji prvi korak....taj korak koji bi mi znacio vise nego ista...taj korak koji bi pokrenuo bujicu osjecaja u meni ali naravno onih dobrih i jako jako zeljenih osjecaja...ovaj osjecaj odbacenosti i sjete mi je vec dosadio....zelim promjenu...ali je ne dobijam, sto god ucinila...gledam ljude po ulicama grada...hodaju zaljubljeni....u ocima im se vidi sreca....naprosto se sjaje iznutra...osmjeh s lica ne skidaju...drze svog partnera za ruku onako kao.....onako kao da ga ne zele nikada pustiti....jer se boje ako ga puste da ce odleprsati negdje daleko i nikada se nece vratiti....a ja?...koga cu ja cvrsto stisnuti za ruku  drzati da mi ne odleti...koga cu ja gledati sa sjajem u ocima i neizmjernom ljubavlju....kada ti ni ne slutis da samo kad bi mi rekao sto osjecas, a znam da osjecas nesto prema meni....imali bismo oboje taj cuveni sjaj u ocima.....osmjeh na licu....i ispunjenu dusu....ali strah je jaci i ne dopusta ti da napravis ono sto zaista zelis....ono sto ti lezi na dusi i ostat ce tamo dok ne odemo u nebo i ti i ja.....dok ne odemo tamo gdje cemo zauvijek ostati sretni bez ikoga oko nas...gdje nece biti ovih suza koje kvase lice....gdje necemo ni znati za tugu...vec cemo jedno drugom u zagrljaju saputati:..cuvam te...ne dam te....volim te...trebam te da zauvijek budes tu.. tu kraj mene....

ovako se možeš osjećati još mjesecima, gledati, željeti htjeti..., a da on iz ne znam kojeg razloga, najčešće nekog glupog, ne napravi prvi korak!
NAPRAVI GA TI!!!
bolje je padati na ispitima (neki na sreću i prođeš), nego u nedogled povlačiti prijavnicu!
budi prava cura, zaskoči ga!

iz grmlja! noću! :D

upravo tako...u potpunosti se slazem mil:)))pravi savjet zlata vrijedi..

hvala na savjetu...ali mislim da nisam bas toliko hrabra...imas potpuno pravo sto se tice toga...ali ja znam kakva sam ja...bolje cu i odustati od njega nego sto cu krenuti u napad....nije bas najbolja osobina ali sto da radim...

...kad spoznaš neku svoju naviku, osobinu, napravila si prvi korak u odrastanju! ono čega smo svjesni možemo mijenjati... napravi 1, korak! ;-)

u napad ako ti je stalo