hm

sanjam.....da si samnom
sanjam......da sam sretna
sanjam......da sam sretna s tobom
a onda te vidim....i probudim se

Ljubav dodje i ode pa tugujes zbog nje,
a kada imas sve
ne vidis nista i to je najgore.
A mene u sreci raduju sitnice
stvari koje dijelim sa onim koga volim,
 a ti me sprijeci, stavi tudje lice
ako tako zelis toga se ne bojim
Znam da svi smo bili prevareni,
sami
bezbroj puta u zivotu svom
ali ja ne strahujem od koraka u tami
:)   napokon
 

treba mi netko tko je sudjelovao u programu au-paira
da mi malo opise kakav je to osjecaj,kako je bilo...itd.

Tu, na mestu pored tebe u tvojim kolima tu je neka ali nisam dobro videla kladim se da lepa je znam ja ukus tvoj da lazes nemoj
Znam, sto posto proveli ste vece carobno znam i njeno sediste je malo spusteno hajde, budi odvazan ako vidis me daj budi snazan
Nemoj da me stedis mirna srca kazni meako nesto vredimkad me vidis odmah pregazi me ostacu da gledam ispod tvojih tockova kako nam je ljubav umrla
Tu, na mestu pored tebe neko tebi drag znam, ne bi ni ostavio od kocenja trag sve su one nevine i ti bio bi da nemas mene

Sve do kraja sveta dalekih planeta sa tobom bih isla ja
Prejahala polja preplivala mora pobegla od vremena
Pa preko brda asik planina tebi na jastuk sletela
Pa preko neba ko ptica bela pa sve do sunca masala
Sanjam, sanjam da sam s tobom sanjam, rusim sve pred sobom Sanjam, u hiljadu boja sanjam, da sam opet zaljubljena i tvoja Sanjam, kako imam krila sanjam, da sam tvoja vila sanjam, poljupce u nizu Sanjam, da smo sa svim sa svim blizu mi i kad sam budna sanjam

Mozes imati bezbroj usana,
 ali nece imati ukus moih.
Tisucu ruku da te grle,
nece biti kao moje!
Milijun srca ima,
ali samo je moje bezuvjetno tvoje!

Tesko je kad volis nekog
ko ti je daleko,
ciju ljubav ne mozes da osjetis,
usne ne mozes da dotaknes,
kada volis tu osobu
i bez obzira na sve,
ne mozez bez nje...

vjerujem da nisam jedina koja se sad osjeca ovako kako se ja osjecam...mozda pretjerujem, a mozda i ne tko to zna....premlada sam za izmisljanjao tome kako sam ja najnesretnije bice na planeti,samo zato sto on nece da ucini taj vrazji prvi korak....taj korak koji bi mi znacio vise nego ista...taj korak koji bi pokrenuo bujicu osjecaja u meni ali naravno onih dobrih i jako jako zeljenih osjecaja...ovaj osjecaj odbacenosti i sjete mi je vec dosadio....zelim promjenu...ali je ne dobijam, sto god ucinila...gledam ljude po ulicama grada...hodaju zaljubljeni....u ocima im se vidi sreca....naprosto se sjaje iznutra...osmjeh s lica ne skidaju...drze svog partnera za ruku onako kao.....onako kao da ga ne zele nikada pustiti....jer se boje ako ga puste da ce odleprsati negdje daleko i nikada se nece vratiti....a ja?...koga cu ja cvrsto stisnuti za ruku  drzati da mi ne odleti...koga cu ja gledati sa sjajem u ocima i neizmjernom ljubavlju....kada ti ni ne slutis da samo kad bi mi rekao sto osjecas, a znam da osjecas nesto prema meni....imali bismo oboje taj cuveni sjaj u ocima.....osmjeh na licu....i ispunjenu dusu....ali strah je jaci i ne dopusta ti da napravis ono sto zaista zelis....ono sto ti lezi na dusi i ostat ce tamo dok ne odemo u nebo i ti i ja.....dok ne odemo tamo gdje cemo zauvijek ostati sretni bez ikoga oko nas...gdje nece biti ovih suza koje kvase lice....gdje necemo ni znati za tugu...vec cemo jedno drugom u zagrljaju saputati:..cuvam te...ne dam te....volim te...trebam te da zauvijek budes tu.. tu kraj mene....