Moj blog moja pravila - u skladu uma, srca i duse..mir srce grli ne pusta ga..


Neizmjerno sam zahvalna Bogu, sudbini, roditeljima i svim ljudima koje sam srela na svome zivotnom putovanju. Ta je zahvalnost najdublji osjecaj koji nosim u sebi.Danas jasno vidim da je sve sto sam dobila bio materijal koji mi je, uz vlastiti alat, bio potreban da izgradim svoj zivot i odrzim se na svojoj putanji. Dosla sam do spoznaje da se cuda radjaju onda kada se udruze um, srce i dusa. Ali, ako se ta snaga koristi u negativne svrhe, ona postaje jedini krivac za sva nedjela. Velika je moc znati vladati sobom.

Jos u osnovnoj skoli cula sam izreku da je covjek neispisana knjiga koja se pise od rodjenja- ili drugacije receno, da smo mi slikari na vlastitom platnu. Sve bi bilo puno lakse kada bismo svi bili na slicnim razinama uma, srca i duse, ali te nas razlike ne smiju sputavat. Upravo kroz njih ucimo, mijenjamo se i usvajamo ono sto je korisno. Covjek nije beton ni drvo; on je promjenljiv. Nase misli, od kojih sve pocinje, postaju rijeci i djela. Ako ih usmjerimo u ispravne svrhe i drzimo se zdravog sustava vrijednosti i vrlina, mozemo daleko stici. Na nama je kako cemo koracati.

Covjek nije otok i mora nauciti suradjivati i s drugim ljudima, sredinama i situacijama. Jedno je sigurno - svatko od nas nosi odgovornost za vlastiti zivot i sam bira svoj put te ljude s kojima ce suradjivati. Kazu da se onome tko s vragom tikve sadi, one o glavu obiju. Pojedinac ne moze uvijek promijeniti svijet, ali moze sebe. Tu mnogi zakazu iz raznih razloga, a najveci je taj sto su im um, srce i dusa u potpunom neskladu ili su poslozeni prema pogresnim obrascima. Sudbina zna biti teska i zivot tada postaje borba, ali nas je instikt da prezivimo i pronadjemo rjesenje koje ce nam donijeti bolje sutra. Svatko bira kako ce to postici, onako kako najbolje zna. To je moje osobno iskustvo, ali i rezultat promatranja ljudi u mojoj blizini. Svaki “zasto” ima svoje “zato”, samo sto odgovore ne zasluzuju svi.

Moj unutarnji svijet i kompas nisu ni slicni mnogima ovdje, a ni u stvarnom zivotu. Moja su iskustva spoj onoga sto mi je dodijelila sudbina i mojih vlastitih odabira, a na meni je bilo da ostvarim sve sto danas jesam. Ovdje na blogu dobivala sam predivne komentare na svoje objave, ali i one jako ruzne i nezasluzene. Vec sam pisala o takvim obrascima ponasanja pa se necu ponavljati. kad bi svi ljudi preuzeli odgovornost za svoje zivote i bavili se sobom, svijet bi bio puno ljepse mjesto - pod uvjetom da to rade konstruktivno i s dobrim namjerama. Ljudi olako mijenjaju putanje i vrludaju stranputicama, ali ako im to odgovara, neka im bude.

Ja imam svoj sustav vrijednosti kojeg se drzim i uvijek tezim unutarnjem skladu uma, srca i duse. Za vazne stvari dajem se i vise nego sto je potrebno, jer sam takva po prirodi. Za one manje vazne krecem polako, kap po kap, ali uvijek vodjena dobronamjernoscu. Neprestano cistim kako svoj zivotni prostor, tako i onaj unutarnji, te pazljivo biram gdje i skim jesam. Tako je i s ovim blogom.

Je li ovdje sve idealno ? Nije, bas kao ni u stvarnom zivotu. Jesu li svi dobronamjerni? Nisu, kao ni izvan ekrana. Jesmo li svi isti ? Nismo. Ovdje komuniciramo kroz pisane rijeci koje su nekad bile samo misli, i zelim vjerovati da svi znamo zasto radimo to sto radimo. Nikoga od ljudi koji su trenutno ovdje nisam oosbno srela niti s njima razgovarala uzivo. Zato zelim vjerovati da su negativnosti koje se dogadjaju samo pokusaj uvlacenja u neke tudje igre. Iako u sebi nosim jako izrazeno zaigrano dijete, moj um, srce i dusa ne dopustaju da trosim vrijeme na svakakve igrice. Kao zrela i izgradjena osoba, zahvalna sam sto je blog samo mali dio moga slobodnog vremena. Ova platforma je za mene mjesto koje jos uvijek posjecujem s zadovoljstvom ali nema puno dodirnih tocaka s mnogima ovdje- bas kao i u stvarnosti, biram sto cu i koliko dati, a vjerujem da i ostali rade isto.

Ako neki svoje licemjerne komentare toliko vrednuju da misle kako ja ne bih mogla bez njih, tu nemamo o cemu raspravljati. Pisem o cemu zelim, a svoje misli oblikujem srcem i dusom. Tko to ne prepoznaje ili mu smeta pa poseze za vrijedjanjem, omalovazavanjem i izmisljotinama o meni, time samo stvara jos jasniju sliku o samome sebi. Dosla sam sama i nikada mi nije bila potrebna gomila da bih bila to sto jesam. Hrabra sam zena - i to nije hvalisanje, vec cinjenica s debelim pokricem. Jako sam dugo ovdje i, da sam skolona kukanju, mogla bih danima nabrajati sto su mi pojedinci pisali, kako privatno, tako i javno. Ali to nije moj stil. Takvi me komentari nisu ni najmanje poljuljali, niti sam za milimetar skrenula sa svog sustava vrijednosti po kojem zivim u stvarnom zivotu i ovdje, na blogu.

To je ono jedino sto ima vrijednost ovdje, na peronu s ostalim strancima u prolazu, na ovoj virtualnoj vjetrometini. Nikada ne bih dosla ovdje da nisam imala svoje jake razloge i cilj koji je ostvaren. Ovo je za mene zivotni projekt zvani iskrica i weblog - sve legitimno i moralno, po zakonu i pravilima, jer to je moj nacin. Ako drugi to ne vide tako, imaju puno pravo na to koje im necu oduzeti ni da mogu, jer od svakoga mozemo nauciti nesto ako hocemo. Moglo bi se reci da je ovo mjesto za mene moja mala dopunska zivotna skola i da je itekako bila potrebna za mene.

Moj blog- moja pravila. Ja sam gazdarica u svome dvoristu, a kome se to ne svidja, neka slobodno produzi dalje. Dno je licemjerstva sebi dati za pravo pisati svasta, ponekad s jasnim govorom mrznje i omalovazavanja, a drugima bi uskratili da mogu cak i ono najbezazlenije-pritom glumiti velicinu, pametovati i s “visine” gmizati po blogu trazeci istomisljenike. Ako se na nesto vec ukazuje, to bi trebalo biti potkrepljeno cinjenicama i dokazima, a ne pustim nagadjanjima i postavljanjem raznih “dijagnoza”.

Svoje pohvale ovdje cuvam u srcu, a ruzne sam etikete objesila o vrat onima koji su mi ih i poslali. Nisam ih prihvatila i nikada necu, a vidjela sam kako se to isto radi drugima. Kad god bi odgovorila na nesto sto mi je bilo upucneo, bilo bi to iskljucivo na temelju rijeci koje sam prethodno dobila- i istim se principom vodim kada govorim o drugima. Istina, u oba sam slucaja mnogo toga presutjela jer jednostavno nije bilo vrijedno truda. Pustila sam, ali zaboravila nisam.

Opsirna sam, znam. U goovru sam jos opsirnija i to mi je uvijek islo lakse jer su to ipak dva razlicita oblika komunikacije. Zahvalna sam sto sam nadarena i “jezicinom”, kako netko jednom davno rece. Sad cu skuhati kavicu i malo odmoriti. Davno sam zaplovila u moj dan ispunjen radom, redom i disciplinom, uz veliku odgovornost, ali nagrada je velika pa mi nije tesko, ima i uzivanja, skaldno i u duhu mira i ljubavi.

Nastavljam….

Veliko je moje srce, pa tako i ovo virtualno. Kao sto sam vec jednom rekla, svi ste mi na neki nacin sipmaticni, zato ne vicite da nekom dajem vise paznje. Moj blog s posvetom o svakom pojedinacno treba zasluziti :-) i iziskuje vremena koje ne trosim tek tako.
Kod mene nema blokiranih i nikada ih nece biti. Probala sam to jednom, iz ciste znatizelje blokirala sam par osoba koje su zasluzile to, na krace vrijeme da spoznam i to iskustvo, i mogu reci da to nije za mene. Imam svoje misljenje i razloge zasto je tako, ali necu sada o tome. Ali na pvt-u je druga prica ali ni tamo nije dugacka lista. Ne plase me kritike ni tudja misljenja, avi vrijedjanja i provokacije nakon nekog vremena brisem ali ponekad ih i ostavim, cisto kao dokaz i cinjenicu za neke situacije. Moj je blog digitalni prostor za koji placam i koji redovito cistim-bas kao i svoj zivotni, ali i unutrarnji prostor uz higijenu tijela naravno, umirem od smijeha. Tu mora vladati sklad, jer dzaba nam cist dom ako smo izvana i iznutra puni necistoce. Na blogu se dobro zna sta je cistoca rijeci.

E, postaje biti dosta, jer sam presla granicu duljine teksta za blog, a tema je “nikakva”, reci ce neki. A ja kazem: selo-pardon blog - i jesu tu da prica, a susjedi - pardon, slucajni prolaznici- tu su da nam pokazu kako bismo mi to trebali zivjeti prema njihovim ocekivanjima, jer oni, naravno, znaju najbolje.
Kad bi ponestalo rijeci, ovo mjesto ne bi postojalo. Svatko od nas izvlaci iz svoje riznice- i neka je tako. Konacno-to bi bio kraj za ovaj tekst.

Hvala na posjeti i citanju ! Lijep pozdrav i svako dobro svima !

Link

Bog zna – Balada srca i duše

16.11.2026. u 11:43   |   Editirano: 16.11.2026. u 11:50   |   Dodaj komentar

Trenutno nema niti jednog komentara

Dodaj komentar