Došao je dan da probudim se ja
Link
Krugovi se vrtiše u gluhoj tišini
Umorna je duša spavala duboko
Svaki novi korak u istoj gorčini
Nisko tlo je bilo, a nebo visoko
Predugo je trajalo to pusto sivilo
Gdje su stari sati gubili svoj sjaj
Ali ustav duše jutros se promijenio
Učmaloj i sivoj priči došao je kraj
Došao je dan da probudim se ja
Iz podužeg, teškog i hladnoga sna
Da slomljeno krilo napokon spozna
Da sunce ponekad i za mene sja
Ponosno i mirno stojim ispred zore
Slobodan od svega što me nazad vuče
Neka teški vjetrovi sad drugome zore
Ja u rukama držim ključeve od kuće
Došao je dan da probudim se ja
Iz podužeg, teškog i hladnoga sna
Da slomljeno krilo napokon spozna
Da sunce ponekad i za mene sja
I za mene sja...
Novi je dan...
Pukao je u sekundi taj san...
z
06.11.2026. u 8:10 | Prijavi nepoćudni blog