Čovječe, kakav blog!

Ne, iskreno ne.
Volim se zezati ali ja sam u nekoj potpuno za muškarce nezainteresiranoj fazi.
Ne razmišljam o tome je li to trajno.
Tamo negdje od trećeg srednje stvarno sam bila vrlo romantična i uvijek u nekoj furki, imala sam dečke, imam dvoje djece, par puta sam vjerovala da je to nešto zauvijek...

Mislim da je skroz ok imati faze zasićenja, propitkivanja poante, cost-benefit analiza, posvećenosti, ...

Život je putovanje, ja zaista ne znam kako ću razmišljati za 10 godina ili sutra.ali sad mi se čini da sam dovoljno probala, da na tom terenu nisam ostvarila što sam priželjkivala a kamoli sanjala, no da to srećom nije jedina odrednica.
Kao sve u životu, ima to svoje prednosti.
Ne bih u "slatki limun"- sportski priznajem da sam gubitnica u toj igri. Poluvremenu? Tko zna.

Trenutno nemam minimum želje za tim, ne znači da sutra neću imati.
Ja sam uvijek bila taj tip žene koju proljeće inspirira malo previše, koja ustane sa stolca kao da me netko iglom u guzicu, moja se nadahnuća događaju u sekundi i moj anđeo čuvar odavno pije tablete protiv želučanih tegoba na nervnoj bazi :)))

U svakom slučaju- ja nisam ta koja ikad smije reći nikad.
Ali trenutno zaista volim svoje kave popiti bez ikoga i na povremena (Lika je puna neženja) "mogul platit kavu eli" i slično, ja odrežem "hvala, ni slučajno".
Platim sama, popijem sama i odem kad i kuda hoću, nikome hvala, nikome izvini, fali mi nekad zagrljaj, žao mi je propalih snova, nije kako sam željela a opet neloše je i fora.
Šta da ti kažem, nisam ovo jelo naručila ali ne bih ga vratila- dobro je! :)