četvrti sonet iz zbirke Živjela lička policija, posvećeno mojoj tajnoj simpatiji policajcu
S kolegom si bio, jučer sam vidjela te slučajno
Isti kao uvijek, jednu za drugom pališ uporno
Poželjela sam biti ta cigareta u tvojoj ruci
Jer isto tako gorim i ja u svojoj muci
Hodaš pored dućana Perušićanka Nova,
Čitam naziv s table ali mute mi se slova
Ideš u smijeru poljoprivredne apoteke
Vidi se da si čovjek od roštilja i peke
Malo si jači Ličan si od krvi i mesa
Za mene si anđeo kerubin s nebesa
Kad hodaš mjestom svi te u brk psuju
Ali moje te oči u zvijezde kuju
Za guzicom ti pištolj pun metaka
Ne nisi kao drugi, poput kakvih tetaka
Ti si policajac spreman si na sve
Ali mene ne primjećuješ, ne...
O da li bi se usudio sa mnom na šoru
Grčko-rimski se hrvati, kao ovnovi u toru,
Da li bi kad skineš se u civilnu robu
Ušao sa mnom u jednu vruću borbu?
Ja ću bit lopov, prijestupnik i kriminalac
Ti budi što jesi budi lički policajac
Ja ću ti bježat a ti me ulovi
Onda me kazni pa sve to ponovi
Tako ja mislim dok te promatram
Da najbolji si macan to u sebi smatram
A ti ni da trepneš nikako da shvatiš
Još prometnu mi kaznu naplatiš
Onda se ja pravdam Sudu
Ustvari imam želju ludu
Da konačno me uhapsiš oboriš na tlo
Budi policajac a ja malo zlo
Prijetit ću ti Unutarnjom kontrolom
A ti se hrani mojim bolom
Kad počinim prekršaj bar me primijeti
Na moje rame kao plava ptica sleti
01.11.2026. u 13:19 | Editirano: 01.11.2026. u 13:21 | Prijavi nepoćudni blog