Tihe Price Moje Duse

U modernom drustvu jos uvijek postoji snazan, nevidljiv pritisak prema kojem se posjedovanje partnera automatski klasificira kao zivotni uspjeh. Na ljude koji su sami cesto se gleda s dozom sazaljenja ili se njihov status promatra kao nedostatak, dok se status “u vezi” tretira poput trofeja koji izvana jamci srecu i ostvarenost.

Medjutim, taj vanjaski sjaj vrlo cesto skriva potpuno drugaciju stvarnost. Gledajuci sa strane, okolina vidi samo formu- par koji seta zajedno, fotografije na drustvenim mrezama ili ispunjenu drustvenu normu. Ono sto se izvana ne vidi, a sto mnogi presucuju, jest cinjenica da je ogroman broj ljudi duboko nesretan u svojim vezama.Mnogi ostaju u odnosima zbog straha od samoce, navike ili jednostavno zato da bi u ocima drugih odrzali iluziju uspjesnog zivota.

Paradoks je jos veci kada se pogleda u domove onih “sretnika” koji naizgled imaju sve- skladan brak, obitelj i prividnu idilu- a iza kulisa i dalje imaju potrebu traziti ljubavnika ili ljubavnicu. Postavlja se pitanje: kako je to moguce ako je veza sama po sebi jamstvo srece ? Odgovor lezi u tome sto se forma braka ili veze koristi kao stit za javnost, dok se unutar ta cetiri zida kriju praznina, nedostatak istinske bliskosti i kronicno nezadovoljstvo. Mnogi tako zive dvostruke zivote, hraneci svoj ego sa strane, dok se pred svijetom i dalje predstavljaju kao uzori uspjeha.

U tom zacaranom krugu nevjere, najlakse je posegnuti za prebacivanjem krivnje. Oni koji traze utjehu u tajnim vezama gotovo uvijek prst krivnje upiru u svog sluzbenog partnera. Izgovori su uvijek slicni :” ne dobivam ono sto mi treba”, “nema vise paznje”, “partner me ne razumije”. Mnogo je lakse optuziti drugu stranu i glumiti zrtvu nego preuzeti odgovornost za vlastite izbore, skupiti hrabrost i prekinuti odnos koji ne funkcionira. Okrivljavanje partnera sluzi im kao moralni anestetik koji opravdava lazi i sjedenje na dvije stolice.

Prava istina je da zivot moze biti potpuno ispunjen, sretan i miran bez partnera. Mnogo je zdravije i hrabrije biti sam, graditi svoj unutarnji mir i odgovore traziti u sebi, nego trositi energiju, na povrsne i lazne odnose samo da bi se zadovoljila tudja mjerila.

Ovakva povrsna mjerila i licemjerje najbolje se oslikava kroz bogato iskustvo na raznim stranicama za upoznavanje. Gdje se svakodnevno mogu primiti svakakve poruke, ali apsolutno dno dna bila je poruka s tekstom “da ista vrijedis, ne bi bila tu”, poruka obrisana i blok, ali u tom trenutku nametnulo se jedno logicno pitanje :vrijedi li to pravilo i za njega koji je poslao tu poruku, ili ta iskrivljena logika u ocima takvih muskaraca vrijedi samo za zene?Licemjerje u kojem netko sjedi na istoj stranici i trazi nekoga, a istovremeno svisoka procjenjuje tudju vrijednost, savrseno pokazuje koliko je drustvo zatrovano dvostrukim standardima.

Kad se covjek prestane usporedjivati s drugima i kad sve sto radi, radi iskljucivo zbog sebe, tudja misljenja gube moc. Istinska sloboda pocinje onog trenutka kada shvatimo da samoca nije isto sto i usamljenost, te da je mir sa samim sobom daleko vrjedniji od bilo koje isprazne i prividne forme koja sluzi samo za pokazivnje svijetu.