za one od nikuda na putu za nigdje

Link
Link




Vrijeme je stalo u ladici staroj,

Gdje ključevi hrđaju od dugih zima,

Tiho te zovem u ovoj dvorani,

Gdje od nas dvoje ostaje samo dim.

Koraci tvoji k'o glazba od stakla,

U ritmu valcera što polako teče,

Tvoja me ruka iz mraka dotakla,

Na samom rubu ove duge večeri.


O, reci mi, dušo, kamo zore vode,

Dok zupčanik kuca kroz sjetnu noć,

Mi tražimo kap te tihe slobode,

I znamo da jutro nikad neće doći.

Ljubi i ne boj se teškoga svoda,

Dok grad od željeza u magli drijema,

Ova je naša, bezimena voda,

I sjećanje na ono čega više nema.



Slatka je tajna u srcu što spava,

Skrivena duboko iza sedam brava,

Dok hladna mehanika gradom odzvanja,

Ja tebi pjevam iz ovoga sna.

Neka se ruše gvozdeni zidovi,

Neka u pepeo padne ovaj svijet,

U našem potkrovlju žive još ovi stihovi,

Kao u vazi onaj zadnji cvijet.



O, reci mi, dušo, kamo zore vode,

Dok zupčanik kuca kroz sjetnu noć,

Mi tražimo kap te tihe slobode,

I znamo da jutro nikad neće doći.

Ljubi i ne boj se teškoga svoda,

Dok grad od željeza u magli drijema,

Ova je naša, bezimena voda,

I sjećanje na ono čega više nema.


...ne boj se... zora je blizu..