Tihe Price Moje Duse

Nedavno sam objavila vise svojih prica, i to nije bilo slucajno. Trebao mi je taj ponovni pogled u proslost i u moj unutarnji svijet.

Znam da je nekima tesko vjerovati da jedna osoba moze nositi sve to, pogotovo ako se nemilosrdno gleda odakle sam krenula na svoje zivotno putovanje. Ali kada se sagledaju cinjenice i cista istina, ja sam nakon svega uspjela izgraditi svoj zivot vlastitim rukama i golemim trudom. Ono sto nisam mogla sama, premostili su ljudi koji su mi se nasli na putu. Kroz njih sam osjetila Bozju prisutnost vise nego ikad prije.Danas s ponosom mogu reci da sam zadovoljna zena. Od materijala koji mi je sudbina donijela, izgradila sam nesto dobro za sebe i svoju obitalj- nesto na sto sam neizmjerno ponosna i prkosna.

Iako put nije bio lak, duboko osjecam da me sudbina na tom putu nagradila s toliko toga predivnog. Kroz moj zivot proslo je nekoliko drzava, svaka sa svojom pricom i pecatom. Ali, moja je cvrsta i konacna odluka bila da po svom drzavljanstvu i sluzbeno pripadam ovdje- tu gdje je danas moj istinski dom.

Svi mi u teoriji znamo kako bismo htjeli da nas zivot izgleda i lako je mastati o rjesenjima, ali prava moc lezi u tome da se pokrenes i u sebi zapocnes proces stvaranja. Meni je u jednom trenutku bilo dosta rusevina, teskih emocija i bolnih zivotnih situacija. Dugo sam sjedila i skupljala te komadice, ali i uz najbolju volju, shvatila sam da se na starim rusevinama ne moze izgraditi novi zivot, iako sam to zeljela svim srcem. Osvjestila sam da postoje druge mogucnosti i druga mjesta pod ovim nebom gdje se moze stvoriti dom.

Zakoracila sam u novi, potpuno nepoznat svijet. Spajajuci onaj svijet koji sam vec nosila u sebi s ovim novim, dobila sam i materijal i alat. Ipak, nije islo samo mojom voljom i zeljom. Na tom pocetku dobila sam ruke spasa od ljudi iz bivse, drzave u kojoj sam rodjena i odrasla, a kada ni to nije bilo dovoljno, pojavili su se ljudi predivnog srca- domacini u ciju sam drzavu dosla. Za mene je bila najveca cast sto su ti ljudi saslusali moju zivotnu pricu i stvorili uvjete za ono sto mi je bilo najpotrebnije. Moja zahvalnost prema njima nikada nece prestati.

Naravno, nisam ni ja sjedila skrstenih ruku niti lezala na kaucu. Radila sam, trudila se i ucila-ucila sam kako postati ravnopravan dio ovog drustva, sa svim svojim pravima i duznostima. Sve sto je uslijedilo nakon toga bila je moja cista zelja da ovdje pustim svoje korijene. Dosla sam s jednim djetetom, cekala da se stvari posloze, a zatim sam ovdje rodila i svoje drugo dijete. Tim rodjenjem moji su korijeni duboko ugradjeni u ovu zemlju, a ta se predivna prica nastavila i rodjenjem moga malog sunca, moga unuka.

To je ono sto sam htjela cijelo vrijeme. Htjela sam i uspjela biti zena koja stvara, i koja gradi svoj dom na cvrstim, nepoljuljanim temeljima. Dans, nakon svega predjenog, duboko osjecam da je moj zivotni krug napokon spojen i zatvoren.

Meni ova zlatna jesen donosi najljepse plodove. Gledati predivne boje jeseni kroz prozor moga stana u meni ne budi melankoliju, nego cistu radost. Ljepotu svakog lista dozivljavam kao nesto sto je tu s razlogom-da mi uljepsa dan. Sve je sjelo, na svoje mjesto, a meni preostaje ono najljepse: da u miru i punom srcu jednostavno uzivam u svemu sto sam stvorila.

Osim ovog stvarnog putovanja, u mom zivotu postoji i ono virtualno, koje jos uvijek traje. Ovaj blog je zapravo moja zadnja stanica, mjesto na kojem sam dosla kako bih odradila preostale lekcije i naucila tocno ono sto mi je bilo potrebno. Sve to s jednim visim ciljem- da potpuno mirne duse napokon stavim trajnu tocku na sve ono iz proslosti sto jos uvijek zivi u meni, i da ostanem u cistom miru. Kako sam gradila svoj stvarni svijet, tako je bilo i s ovim virtualnim. U oba ta svijeta dosla sam uzeti i dati tocno ono sto je potrebno za jedan duboki unutarnji sklad koji zivot cini boljim.

Moj zivotni fokus je oduvijek bio, i ostaje, iskljucivo na stvaranju, a nikada na rusenju. Zivot nas uci da je za rusenje potrebno malo ali za izgradnju neceg cvrstog i vrijednog potreban je veliki trud, ljubav i strpljenje.
Upravo zato uvijek i svagdje podrzavam ljude, price i situacije koje grade, koje unose mir i stvaraju novu vrijednost. Sretna sam sto se mogu pridruziti takvoj pozitivnoj energiji, jer to je jedini put koji nas zivot i svijet oko nas cini boljim

Jutro,pozitivu treba znati svakodnevno trenirati i bustati bez samosažaljenja.
I samo pisanje i stavljanje želja koje želimo da nam se ispune puni nas pozitivnom energijom kao da sve to već imamo.
I onda malim koracima se gradi i oblikuju u stvarnom svijetu uz rad .
Prosla su sve faze već Diva.
Kavica,topli dom,djetešce koje te treba i voila ,bit će ljubavi još:))

Cyberlady, dobro jutro i od srca ti hvala na ovim predivnim i mudrim rijecima, koje ce mi dodatno uljepsati dan. Potpuno se slazem s tobom, pozitiva je stvar svakodnevnog izbora i rada na sebi, bez prevelikog osvrtanja unazad i bez samosazaljenja.
Moje virtualno i stvarno putovanje spojili su se u jedno, a sve male i velike radosti, poput tople kave, mirnog doma i moje obitelji doista su sve sto mi je potrebno za potpunu srecu.Hvala ti sto prepoznajes te istinske vrijednosti.

Tebi od svega srca zelim svako dobro i saljem ti puno toplih pozdrava iz mog mirnog kutka punog ljubavi ! :-)

Hvala i tebi,budi dobro ,uživaj:))

I svi moraju znati taj tvoj pogled u prošlost? Ti si željna pažnje i ljubavi, i subjektivno promatraš svijet! Čovjek kada raspravlja sam sa sobom radi to u svojim mislima! Nije egzibicionist!