Svoja i slobodna- umjetnost samostalnog koracanja kroz zivot

U drustvu koje nas odmalena uci da stalno moramo pripadati nekome ili ovisiti o nekome, proslo je mnogo godina prije nego sto sam shvatila kolika se moc krije u tome da-pripadam sebi. Biti svoja, neovisna i slobodna u ovim godinama za mene nije znak usamljenosti. To je znak moje duboke unutrasnje snage i mudrosti koju sam dugo gradila.
Jedan od mojih najvecih uspjeha danas, vidimi upravo u tom osjecaju da cvrsto stojim na vlastitim nogama. Kada se osvrnem, shvacam da sam svoje bitke, i one dobivene i one izgubljene, iznijela sama. Izabrala sam svoje puteve, donijela odluke, one dobre i one lose i preuzela potpunu odgovornost za njih. I znate sto ? Mnogo mi je lakse nositi vlastitu odgovornost nego tudja ocekivanja.
Ta neovisnost donijela mi je predivan mir, posebno u odnosu s onima koje najvise volim-s mojom djecom. Shvatila sam da je najveci dar koji im mogu dati u ovim godinama upravo moja vlastita ispunjenost.Kada gradim svoj svijet, svoje interese i svoj mir, ja im ne postajem teret. Volim ih beskrajno, radujem se svakom zajednickom trenutku, ali ih pustam da slobodno lete, znajuci da sam i ja sama sigurna i sretna u svome gnijezdu. Cuvam svoju samostalnost, pomoc ne trazim osim ako je to uistinu neizbjezno, s ponosom gledam kako oni grade svoje zivote, dok ja mirno i zadovoljno vodim svoj.
Ali, moja neovisnost ne znaci da sam zatvorila vrata pred zivotom. Naprotiv ! Ona mi daje optimizam da s punim pravom i radoscu vjerujem u sutra. Jer, kada si slobodan u srcu, znas da zivot jos uvijek skriva neotvorene stranice. Tko kaze da mi se u ovim godinama ne moze dogoditi neka nova, zrela i cista ljubav !? Sve sto mi se dogodi od sada pa nadalje, bit ce iskljucivo mojom slobodnom voljom.
Gledajuci prema naprijed, ne bojim se buducnosti niti prepreka koje vrijeme neizbjezno donosi. Planiram svoje korake s mirom i dostojanstvom, drzeci kormilo svoga zivota cvrsto u svojim rukama.
Bas su divne ove moje zrele godine kad sam napokon shvatila da mi ne treba nitko da me upotpuni, jer sam vec sama po sebi- cijeli jedan predivan svijet. Slobodna i sama. Ali s otvorenim srcem. Na mome putu ne bjezim od prave, istinske ljubavi koju znam prepoznati- i nista manje od toga ne dolazi u obzir. Znam graditi “mi”, ali samo ako to ima smisla i ako je dobro za oboje, jer znam da je to moguce.
25.10.2026. u 20:31 | Editirano: 25.10.2026. u 20:34 | Dodaj komentar
jedan dio zivota bila sam tatina princeza, kada sam se udala, jako rano postala sam ljupka, slatka, mala zenica, a potom i zena, majka, kraljica, poslije razvoda bila sam necija u raznim vezama, i iako sam cijelo to vrijeme bila samostalna, tek sam u nekim godinama konacno postala svoja, upravo to je ono sto me ucinilo uistinu zadovoljnom sobom
Autor: diva_sw | 25.10.2026. u 20:45 | opcije