Tragovi koje ostavljamo-izmedju stvarnosti i virtualnog svijeta
U ovim tihim danima jeseni, dok promatram prirodu kako polako odbacuje staro lisce i priprema se za pocinak, cesto razmisljam o tragovima. Razmisljam o onome sto ostaje iza nas kada prodjemo nekom stazom, kada izgovorimo rijeci ili kada ugasimo ekran. Svaki nas korak, bio on opipljiv ili virtualan, ostavlja otisak u svijetu.
Zivot nas vodi razlicitim putovima, ali meni je, zbog mog vlastitog mira i pred licem dragog Boga, od svega najvaznije ici pravim putem i zivjeti svoju zivotnu istinu.
U stvarnom zivotu, moji su tragovi utkane godine borbe, ljubavi, molitve u tisini doma i Kristovo svjetlo koje palim sjecajuci se svojih najmilijih. To su tragovi stvarni, teski, ali cisti.
Izgradjeni su na zahvalnosti za sve oluje koje sam uz Bozju pomoc prezivjela.
Otisak srca u virtualnom prostoru. S druge strane, tu je ovaj nas virtualni svijet-mjesto na kojem se lako izgubiti u tudjem nemiru, u buci i povrsnosti. Ali, za mene su “ Tihe price moje duse” od prvog dana bile i ostale nesto sasvim drugo. One su moj digitalni trag, komadici duse koje ostavljam u stihovima prirode, slikama, muzici i zivotnim pricama.
Ponekad se pitam: Kakve tragove zelimo ostaviti na ovim mrezama ?
Zelimo li ostaviti tragove nemira, uvreda ili skrivene nemoci ?
Ili zelimo ostaviti trag svjetlosti, dobrote, nade i ljubavi ?
Moja odluka je odavno donesena. Ja ne mogu kontrolirati kakve tragove ostavljaju drugi, niti je to moj zadatak.
Moja je odgovornost cuvati autenticnost vlastitog izvora.
Istina uvijek pronadje svoj put, jer ona ne treba galamu da bi se prepoznala.
Zivjeti svoju istinu, ici pravim putem znaci ostati dostojanstven i onda kada je najlakse uzvratiti bukom. Znaci tiho blagosloviti i one koji nas ne razumiju, jer svatko iz sebe izlijeva ono cime mu je srce ispunjeno. Ja biram ulijevati mir.
Kad jednog dana ugasim ovaj blog i kada se osvrnem na tragove koje sam ostavila, zelim znati da su oni bili odraz moje ciste istine. Zelim da u svakom mom retku, u svakoj fotografiji svedske prirode,u muzici, postoje citatelji uz dragog Boga koji vide samo jedno- srce koje je koracalo s ljubavlju, ponosno na svoje pobjede i nepokolebljivo u svojoj vjeri.
22.10.2026. u 21:29 | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara