Čovječe, kakav blog!

(Da se razumijemo, ni ostali me ne privlače).

Stvar je suštinski jednostavna.

1. Ne privlače me zauzeti
Mnogi mojih godina su u onoj fazi braka kad je dopizdilo i nešto bi sa strane, nema se muda ili para za alimentacije, tu su djeca i krediti a gospođa nije dala od pretprošlog proljeća.
Nema se tu kapaciteta ni prekinuti agoniju, niti popraviti odnos s njom.
Situacija je takva jer je on prekrasan a ona frigidna/ luda/ bolesna.
I on bi da ga se shvati malo.
Njoj bi plaćao elektru i holding a meni bi dao svojih 14 cm, jer sam baš posebna.
Kak da ne, mišo. Bez pet kubika nacjepanih drva nemreš od mene dobit ni kriglu Cedevite.


2. Ne privlače me neiživljeni
Ne ulazim u razloge zašto se netko tipa s 45 sjeti da bi brak i familiju.
Nisam ni s Itom, tobož karijera, ne bi da je bio Obama.
Nema veze- nije ni važno, ali za mene je veliko NE.
Ne pada mi na pamet ni sebe pravdati zašto nisam za to više.
Od 24e sam samohrana mama, cijeli život skupljam igračke s poda, šetam s klincima, šparam na sebi svaki dinar do mjere da sam imala faze da ne znaš jesam li žena ili jeti.
Nikom ne zavidim, niti tko treba meni, naprosto biografske činjenice mog života su te.
Imam svoja dva sokola i niš ne bih mijenjala tu- ali u životu ispred sebe ne pada mi na kraj pameti biti hanuma, rodilja, babinjača, vući još xy godina za ručice djecu.

Ma znam da se teoretski stigne, ali ne.
Postoje žene koje su u dvadesetima putovale, stigle negdje sa karijerom, bile, vidjele.
Ja naprosto nisam, i nisam ta koja će u 43oj dokazivati da se još može rađati.
Čak ni varijanta da sam supruga, mene više ne privlači.
Mislim da sam sve ključne životne stvari odradila sama, i da u tome postoji određena promjena mene kao ličnosti (isto smatram i o muškarcima koji su prosamovali do nekih godina, ništa negativno ali pitanje je dokle se otišlo s nekim navikama i je li prag 50e vrijeme za promjene?)
A sebi dajem i pravo na to da, kad sam već sve sama, onda malo i po svom.
Imam želju vidjeti Rim, potrošiti par hiljada eura na zubne navlake iako imam lijepe zube ali želim ljepše, želim napuniti ormar nečim ženskim a ne uvijek u "za po kući" i u biti raditi sve što sam preskočila kad sam, potpisavši dogovore da udvoje, DVAPUT završila u situacijama da ispucavam nogometne lopte, sikiram se oko preraslih tenisica i sebe nabrijavam vaterpolo himnom "i s igračem manje kombinacije su lude.
Ne vjerujem više nikom, ne na taj način.
Radujem se godinama u kojima ću eventualno, osim mama, biti i osoba.
Zvuči kak zvuči, ali bez kuknjave i sranja, teško je biti išta kad špilaš za dvoje, u državi i vremenima koji jesu.
Želim jednom biti tuka koja ide na nokte i frizuru.
Ne želim više djece, muževe, biti ikom kriva što je život stvarnost a ne bajka, sramiti se plosnate guzice i malih sisa pred nekim, ne želim se sviđati ičijoj materi ili familiji, ne želim više prolaziti kroz stvari koje bih teoretski stigla i mogla- ali ja sam i s 24 i s 34 bila di sam bila, nisam bila di nisam bila- i s 44 bih voljela polako početi tražiti malo mjesta za sebe- uz svoje dječake naravno, ali bez ikakvih novih potraživanja.
Još lani sam imala drugačiji stav- ali stigao me... možda zamor? A možda baš suprotno- neka želja.
Za svime što nisam stigla.
Ne želim se ispričavati za svoju predanost niti za životne izbore i okolnosti- sve sam ja to vrlo pošteno i sportski- i kad tip krene klafrati o nekim stvarima... ne, pošteno ne.

3. Ne privlače me tupani
Meni se dogodi da se iskreno oduševim, puno češće, razgovorom sa starijim tipovima.
Ne znači da bih se vukla sa starkeljama naokolo.
Ali novije generacije su baš... mislim, vegani, hipsteri, kaj je to?
Puno češće me nasmije ili zarumeni interakcija s nekim starim mangupom.
Muškarci su danas, čast iznimkama, cijepljeni od nekih šmekerskih fora.
Debili izglupljeni youtubeom, pornografijom, bez mašte, ne znaju frajerski zafućkati a kamoli imati smisla za ženu.
U eri tehnologije i pretjeranih inputa, identitet i osobnost, šarm i šmek, odavno nisu valuta kao nekad.
Priznajem da uglavnom ostajem ravnodušna, ni milimetra pomaknuta s mjesta, čak često malo žalosna kad vidim tipove svojih godina a o mlađima da i ne pričam.
U zadnje vrijeme, eventualno me zabavi neki benigni flert, doskočica, rečenica, onako u prolazu, s nekim starijim muškarcem - iz kategorije onih koji su se kalili u nekim vremenima kad je nekog kurca značilo imati stila i šarma.
Većinu svojih vršnjaka imam poriv nahraniti, dati im neki radni listić iz prirode i društva, ne znaš kaj bi s njima.
Nažalost izgubio se i spol, nemam riječi zapravo.
Nisu to loši dečki ali produkt su pederskog vremena, pornića i neprirodnog života.