Čovječe, kakav blog!

Imam na katu prekrasnu knjižnicu, knjige su većinom svekrove i moje.
Među knjigama ističe se kolekcija Rusa.
Divni književnici, nikad u otporu prema boli i patnji, baš naprotiv.
Uvijek traže smisao. Mora biti smisao.
Zaokružuju suze, čežnje i nesreće u poantu, i čine to tako dobro.

Sjajna književnost, ali vjerojatno loša navika.
U narativu svih nacionalnih priča, dominantne religije kršćanstva, u svim tim poučavanjima uvijek postoji: patnja i trpljenje, i pravda za patnju i trpljenje.
Heroji su se žrtvovali.
Križ.

U životu, nema divnog Dostojevskog ili Čehova da zaokruže u smislen kraj, ispravnosti ili herojstva ili dobrotu.
Postoji janje i postoji vuk.

Nikad nisam željela biti "na taj način dobra".
Baš zato jer mi je dobrota važna.
Zašto bismo šutnjama, trpljenjem i krotkošću krčili mjesta majmunima?
Zato i jest ovako- jer su vas napunili strahom, pritom vam obećajući da će vas Bog nagraditi kad umrete- za poslušnost i nekorištenje MOZGA, DUHA I VREMENA koje vam je dao.
Pa kaj mislite da je lud da vas nagradi za bivanje amebom?

Bog sigurno ne želi da prdiš u kauč i nadaš se da će On umjesto tebe.
Ako "dobrotom" stvaraš prostor da drugi čine zlo, ti si zao.
Janje koje ne reagira, radi više štete nego vuk!

I da, poanta nikako nije u trpljenju. Poanta je u sreći.
Do nje se dolazi primjenom načela hrabrosti, odlučnosti i obrane svog teritorija.
A kad se to utvrdi, bitno je ne dovesti HDZ na vlast.
Moj je teritorij kraljevstvo, ja sam kraljica, ali nitko nije moj kralj niti će biti

Danas shvaćam da nije potrebna velika poanta, širi smisao, priča.
Kamoli žrtva, patnja i bol.
Razvila sam imunitet za puno toga, i naročite sklonosti prema jednostavno- sretnim trenucima.
Iskoristiti dan. Uživati u svemu što paše. Kresati sve što smeta koliko god ide. Prihvatiti besmisao bez uvrede. Opredijeliti se za ono što je dobro

Simple as that!