Čovječe, kakav blog!

A evo znala sam.
Ne, nisu svi moji tipovi bili 185+, najduže sam bila s jednim koji se amaterski bavio bildanjem i izgledao kao minijaturni Apolon.
Bio je, pamtim, 172 cm, 5 cm niži od mene.
Oboje smo bili u savršenoj formi i nije izgledalo nakaradno jer i mene je vukao godinama u gym po 6x tjedno.
Tak da sam ja bila visoka i vitka a on niži i jak.
Toliko sam ga voljela da mi nije smetalo, a on je navodno baš volio što sam visoka.
Od svih, mislim da je on bio moj najbolji partner ali bili smo mladi, ja sam naprosto s 21 godinom htjela još i odjebala ga.
Nisam jednom požalila nego stojednom.

Ostali moji partneri su redom bili visoki.
Imala sam Vladu - 194
Maria s kojim imam dijete - 197
Venu - oko 186
Itu s kojim imam dijete- 190

Jednostavno, to me privlači.
Ali nije pravilo. Taj maleni Bračanin, lijep i skladan, mene je toliko očarao svojom dobrotom i veselim očima da sam pune 4 godine rado hopsala u balerinkama sa najtanjim potplatom.
Neobično je što zaista imam svoj tip i prvo na listu tjelesnog stavljam visinu, ali kad bih baš morala odabrati svoju najljepšu, najzdraviju, najlakšu vezu... To bi uvijek bio Narcis.
Da, zvao se Narcis, ali jedan je od rijetkih koji doista nije bio narcis.
Bio je cvijet.

Nema ga nigdje vidjeti, čuti, nitko ne zna gdje je.
Čula sam samo da ima problem s heroinom, moja mama ga je jednom vidjela u užasnom stanju, on je mahnuo i izgubio se kao sjena, od stida.
Još uvijek ga tražim, mislim da mu dugujem.
Zamislite, bila sam tako bezvezna debela štreberica, ali njemu sam bila slatkica i u par mjeseci oblikovao mi je tijelo kakvo ne mogu vjerovati da sam imala!
I naravno da ga tražim, što mi otežava jer su mu roditelji preminuli a na adresi ne živi odavno.

Tanka je granica koju ne želim prijeći i ispasti neka luda bivša, stalker, užasno.
Ali često odem s Remize pješice prek Ljubljanice nadajući se da bi mogao biti tamo gdje se ukazao mojoj mami.
Čak razmišljam i to ozbiljno, zapaliti na Selca na Braču, raspitati se.
Ma ne u smislu da bih bila s njim, nego tako, voljela bih ga vidjeti.
Boli me kurac za sve ostale, ali voljela bih vidjeti njega.
Uglavnom, landram po Ljubljanici jako često, tobože ne čeka mi se bus, mada i ak dođe bus ja idem pješke, ista stvar.

On je jedina osoba koje NEMA u guglu, i sve sam naše poznanike odavno kontaktirala- ma kakvi.

Otišla sam u digresiju.
Odgovor je- ne, nisu mi svi dečki bili visoki.
Onaj najbolji bio je - mali, ne moj tip, i mislim da su nam se par puta malo nasmijali jer bila sam značajno viša a on je imao nesvjesnu naviku- podići se na prste.
Oboma nam je to bilo smiješno.
Bio je najveći.