DIVA

Prije nepuna dva tjedna moj svijet se obogatio na najljepsi moguci nacin- postala sam baka jednom predivnom djecaku. Gledati kcerinu trudnocu izbliza, iscekivati taj telefonski poziv i napokon ugledati prve fotografije male bebe, donijelo mi je srecu koju je tesko opisati rijecima. Taj blagoslov donio mi je iznova i jednu jos dublju spoznaju sto ljubav uistinu jest.

Kada je moj bivsi suprug, otac moje djece, cuo vijest o rodjenju naseg unuka, odmah me nazvao. Cestitao mi je, a ja sam uzvratila cestitku i pozvala ga na kavu. Kada je stigao, donio mi je crvene ruze posadjene u tegli. Bio je prepun cistih emocija i rekao mi je :”Hvala ti sto si mi rodila kcer koja mi je podarila unuka”. Nakon njegovih rijeci, uzvratila sam mu i kroz salu rekla da ima i njegovih zasluga u tome sto sam rodila kcer koja je obome podarila unuka. Cvrsto smo se zagrlili, a nakon toga smo par sati sjedili, pili kavu i razgovarali kao najveci i najbolji prijatelji.

Iza nas su dvadeset i dvije godine zajednickog zivota i petnaest godina od razvoda. Ipak, danas, nakon toliko vremena, mi stojimo zajedno, povezani istom, neizmjernom ljubavlju prema nasoj kceri, nasem starijem sinu, zetu i sada nasem prvom unuku.Zajedno smo otisli u prvu kratku posjetu novopecenim roditeljima i nasem djecaku.

Mnogi ljudi u zrelim godinama dopuste da proslost, stari nemiri ili povrjedjeni ego diktiraju njihovu sadasnjost. Ali, ja duboko vjerujem da zrelost donosi dar oprosta i sirine srca. Razvod braka ne mora znaciti unistenje obitelji; on moze biti samo prijelaz u jedan novi, zreliji oblik zajednistva. Pruziti ruku u prijateljstvu nakon toliko godina, dijeliti ponos i mirno stajati jedno uz drugo nad kolijevkom novog zivota-ako to nije ljubav, ja onda uistinu ne znam sto jest.

Ova nova uloga bake ispunjava me ponosom i mirom. Dok gledam svoga unuka, koji nastavlja obiteljsku pricu i s ponosom nosi prezime svoga oca, mog zeta, znam da mu u nasljedje ne ostavljam samo tradiciju, vec i predivnu lekciju da dobrota, iskrenost i mir uvijek imaju zadnju rijec.

Ljubav s godinama ne nestaje, ona samo mijenja svoje oblike i raste s nama. Moze se roditi iznova u ocima jednog djeteta, a moze se potvrditi u toplom stiskom ruke i iskrenim zagrljajem s nekim s kim ste nekada dijelili zivot. Zato, unatoc svemu i svima, ja i dalje biram vjerovati u dobro, jer me ta vjera dovela do ovog trenutka ciste, nepomucene obiteljske srece.

Djecak je rodjen jedne predivne jeseni, "bakino malo sunce" je obasjalo zivot sjajem koji se ne moze opisati. Ovo je vrh i tako mocno dozivjeti :))