DIVA

Postoji jedno posebno utociste u mome zivotu koje nikada ne zakazuje, mjesto gdje sve brige postaju male, a srce pronalazi svoj pravi ritam. To je priroda. Ovdje gdje zivim ona je uistinu predivna, i moje svakodnevne setnje postale su moj najdrazi neprocjenjivi ritual.

Cesto me pitaju koje mi je godisnje doba najdraze, a ja samo odgovorim da volim svako. Godine su me naucile da ne zurim kroz vrijeme i da u svakoj promjeni vidim ljepotu. Proljece me budi mirisom novog pocetka, ljeto me grije svojim obiljem, jesen me ocarava zlatnim bojama i uci otpustanju, a zima donosi tisinu i prijeko potreban odmor. Svako doba nosi svoj dar, bas kao i svako razdoblje u nasem zivotu.

Volim svjezinu jutarnjih setnji kada se svijet tek budi, volim i zivost dana, ali onaj najveci, najdublji mir osjetim-predvecer.Tada najradije setam pored predivnog jezera koje imamo ovdje u nasem mjestu.

U tim trenucima, kada sunce polako zalazi i dan se tiho oprasta od nas, a povrsina jezera postane mirna poput zrcala, priroda kao da progovori nekim posebnim jezikom. Svijet uspori. Zvukovi utihnu, sjene se produze, a u zraku se osjeti neki svecani smiraj.Hodajuci u to doba, osjecam kako se sav unutrasnji nemir topi sa svakim mojim korakom. To predvecerje me podsjeca na ljepotu zrelosti- to vrijeme kada se dan smiruje, ali donosi najljepse, najtoplije boje.

U prirodi nema glume, nema zurbe i nema tudjih ocekivanja. Drvece samo raste, ptice pjevaju, a rijeke teku. Tamo sam potpuno svoja, slobodna i prisutna u sadasnjem trenutku. Te setnje su moja meditacija, moj razgovor s Bogom i moj nacin da napunim dusu cistom dobrotom. Shvatila sam da nam za srecu uistinu ne treba puno-samo otvorene oci da vidimo ljepotu oko sebe i mir u srcu da je primimo.

A ono najljepse od svega jeste to koliko se danas dobro, zdravo i poletno osjecam u svome tijelu i dusi. Znam da su upravo ove moje svakodnevne setnje i boravak u prirodi zasluzni za to. Priroda mi vraca snagu, cuva moje zdravlje i podsjeca me iz dana u dan koliko je zivot lijep.