Iskrica for Dummies

KONKURENTI
Nitko nije čuo kad su stigli. Nisu sletjeli. Dovezeni su u bijelim kombijima. Bez reklame, bez fanfara.

U početku su ih zvali "pomoćnici".

Mara je imala 34 godine, dijete od 7, kredit i 6 godina staža kao operaterka za dostavu. Znala je svaki dimnjak na Trešnjevci, znala je kojoj baki treba pokucati jače jer ne čuje, a kojem klincu ostaviti paket kod susjeda.

Jednog ponedjeljka su joj dali da trenira zamjenu.

Dva robota. XR-4 i XR-5. Bijeli, savršeni, tihi. Na potiljku im je laserom bilo urezano ono što je sve govorilo:

VLASNIŠTVO KORPORACIJE. NIJE NA PRODAJU. SAMO NAJAM.

"Uči ih", rekli su joj. "Ti si najbolja."

I učila ih je. Kako se ne leti kad puše sjeverac preko Save. Kako se kaže "Žao mi je, kasnim, gužva je". Kako se ne ostavlja paket na kiši.

Robotima je trebalo 11 dana da upiju njen život. Ona im je dala sve. Oni su samo snimali.

Dvanaesti dan je došla na posao i njen ormarić je bio prazan. Na stolu je bio papir. I otkazni rok od 7 dana.

Šef je slegnuo ramenima. Nije bio zao čovjek. Samo je bio slab.

"Gledaj, Mara... ja tebi plaćam 1.400 eura, doprinose, bolovanje kad ti je mali bolestan, godišnji. Njih iznajmim za 900 eura mjesečno. Komad. Rade 24 sata. Ne pitaju ništa. Ne žale se. Korporacija me zove svaki tjedan i pita zašto još uvijek plaćam ljude."

Nije joj dao otkaz robot. Dao joj je otkaz čovjek koji se bojao onih koji posjeduju robote.

Te noći je stajala na kiši ispred Zavoda za zapošljavanje. U redu ispred nje - ljudi s papirima u rukama. Iza nje - red robota. Svi čekaju isti posao.

Unutra je službenik u odijelu izašao i bez gledanja pokazao prstom:

"Vi, vi i vi - unutra."

Pokazao je na robote.

Ljudima je rekao: "Za vas trenutno nemamo ništa. Javite se idući mjesec."

Mara je tada shvatila najstrašniju stvar.

Robot nije bio njen neprijatelj. Robot nije ni znao da postoji. On nije želio njen posao, nije želio njen stan, nije želio hraniti njeno dijete.

Roboti nikad neće tražiti veću plaću. Nikad neće osnovati sindikat. Nikad neće reći "dosta je".

I baš zato će korporacija uvijek izabrati njih.

Rat nije bio između čovjeka i stroja.

Rat je bio između onih koji moraju raditi da bi živjeli, i onih koji posjeduju one koji rade umjesto njih.

Ovo mi je najmrskiji žanr knjiga i filmova.
Čim je tako nešto, ja brišem. Tako i sada.
Bris, dosadno!

čovjek nije slab kako se čini
ako ga dovedeš u takvo stanje nemoći pretvara se u zvijer
slično kao u ratu

to cemo u slijedecem nastavku...borba covjeka i stroja :)

nece to bas biti jednoznacno