Čovječe, kakav blog!

Ne znam zašto bih se trebala ispričavati.
I kum i ja smo odrasle osobe.
Imamo svoje razloge.
Svoje sam učinila kao moj župan Petry- povukla sam se iz HDZa i ispričala se svima koje je moje ponašanje uvrijedilo, te naglasila da o tom više neću govoriti i da sam sotim završila.

Kum i ja imamo svoj život.
Neki možda vole provesti život u nesreći, ali mi smo nesrećom ispaćeni i biramo drugi put.
Kuma je imala sve šanse zadržati nas u životu, međutim nije nas cijenila, i to je njen legitiman izbor.
Kumovo tijelo koje je meni izvor nevjerojatnih užitaka, vrijeđala je i pljuvala, polijevala Fantom a par puta i bičevala kad je poludjela.
Mene je dok pričam vrijeđala za srpske izraze- kum se ne žali i uživamo razgovarati, mi se razumijemo savršeno iako sam rekla PREKRSTITI što je navodno srpski jer sam kao rekla KRST; i POSTEPENO što kao znači STEPEN.
Ok neka, dobila sam za to šljagu i votku u oči.
Ipak, s Tomislavom govorim jezik seksa bez prevoditelja.

Imala je i mušku ljubav i moje prijateljstvo- nije joj valjalo.
Varala je, vrijeđala, polijevala nas, tukla, ponižavala nas, zvala nas jugoslavenskim nakazama, nudila nas pokvarenim sirom i kurkumom, i mislila valjda da to tako može.

Možeš kako hoćeš, nemoš dokle hoćeš.
I ja stvarno sotim završavam priču Petry style, u pubu kumu jezič'nu u zube.
Iz HDZa sam izašla kao kazna sebi što sam bila zločesta prema kumi- buhuhu šadafakap bič.
Sve po propisima!