Čovječe, kakav blog!

Joj, puno pitanja! Hvala svima na divnim reakcijama.
Odgovorit ću na sva, čim stignem.

1. O VJERI
Nisam religiozna iako u svim religijama meni poznatim nazirem vrijednosti.
Moj je stav da čovjeku nije poznata prava istina, jer se protivi logici evolucije da znamo.
Sve što je današnji čovjek, adaptivno je i u skladu s opstankom u životu kakav jest.
Mislim da bismo, da znamo istinu, možda se svi redom posamoubijali, ili nešto tako.
Znači, važno je da nemamo pojma i da čvrsto vjerujemo da je bitno- napraviti krevet ujutro, zdravo jesti, težiti obitelji... sve to što nas čini zdravim, živim itd.
Suvišak misli i znanja išao bi u relativiziranje života, u kraj čovječanstva.
Usporedno s razvojem čovječanstva- sve je više depresija! Mislim da se već prešla granica optimuma spoznaje i da nam predstoji neka velika promjena, ne znam što će AI imati s tim.
Svakako, najbolje je ne misliti puno o tome a kamoli pokušavati znati.
Držati se treba Zemlje dok igra traje- zdrava hrana, tepisi na kemijsko čišćenje, platiti elektru, zategnuti celulit,....
Tako da ti ja ne idem u duhovnost previše.

Sigurna sam, ipak, da ovo nije sve. Bilo bi pretenciozno i sick tvrditi da shvaćam mehanizam jer ne.
Bliže su mi istočnjačke nego zapadnjačke filozofije.
Svjesno nastojim ne ići suviše u smijeru duhovnosti, osim slutnje, utjehe i pokušaja da načelno budem ono što se kaže ispravan čovjek.
Vjerujem da je ovakva širina ljudskog iskustva (netko se rodi sa nogama Ronalda, netko s batrljcima) nekakav nacrt a ne slučaj.
U tom nazirem potencijal pravednosti svemira, možda kroz reinkarnacije, i tješi me npr.da je dijete koje danas umre od bolesti u sljedećem životu privilegirano.
Tako volim vjerovati i tako mi je svijet podnošljiviji.
Odbijam vjerovati da je sva poanta u jedenju i sranju, budnosti i odmoru i kreditu za 37 kvadrata u Dubravi.
Ne bih rekla da je itko od nas neduhovan, štoviše mislim da je poanta čak da smo primarno duh!
Međutim, ne bih dala ruku u vatru ni za čiju interpretaciju kako sve to ide, pa ni za svoju.
Da baš moram za ijednu izjavu dati ruku u vatru, mogla bih to učiniti samo za onu "more je to što ne znamo".




2. O SREĆI I NESREĆI
Apsolutno se smatram više sretnom nego nesretnom.
Evo ovog ljeta sam ispred haustora od roditelja srela jednu divnu pametnu susjedu, prijateljicu mojih roditelja, koja me zna otkad sam beba.
Ja sam trčala za malim sinom jer smo išli po coca cola ledenice i igrali lovice, pa se susjeda smijala kak je mali živahan (blag izraz :))))
Zaustavimo se malo razgovarati i ona kaže da zna priču - ALI TI SI JE LI TAKO SRETNA, MISLIM NIJE TE ZGAZILO, TI SI VESELA.
S nadom da je neću demantirati.
I rekla sam joj iskreno- svi živimo i dobro i loše, ali vježbam umijeće fokusa na dobro;
zadihana i nasmijana prstom joj pokazujući na sina i na sunce pa na njenu ogrlicu od tirkiza.
Jako joj se to svidjelo i poljubila me moja draga Istrijanka.

Mislim da bi nezahvalno i odvratno bilo govoriti da sam nesretna.
Da, moj život ima svoje tuge, nedaće i probleme- i to ne malo.
Prvo- čiji nema?
Drugo- evo primjer- kad sam išla posjetiti svoju bebu koja je desetak dana bila na Neonatologiji, nisam imala obraza plakati mada mi je bilo teško još pod hormonima- ali na Rebru se dolazi do tamo prolazeći kroz neki odjel gdje su zaista bolesna djeca, zaista bolesna mala djeca koja te gledaju iz kreveta kao umorni ratnici. Zašutjela bih i ne rekla jednu riječ osim svom malom - ajde požuri van jesi razumio. Razumio je, evo ga kao da je boravio u bačvi redbulla a ne inkubatoru.

Jednom sam se davno samoj sebi žalila kak je teško biti samohrana mama.
Da se razumijemo, nisam lagala. Međutim, kao da mi je Svemir tog dana u bus poslao prelijepu mladu mamu s neverbalnim djetetom u kolicima. Bilo me toliko stid, toliko me to potreslo, da sam izašla iz busa jednu zapaliti.
To mi je bilo kao neka šamarčina koja sam pizda.

Imam i bol prema beskućnicima, siromašnima, ne pada mi na pamet sjebavati se što mi je skup Armanijev parfem nekog mjeseca- na istoj Zemlji sa mnom žive žene, ništa od mene lošije ni manje vrijedne, koje moraju ispratiti smrt djece od gladi.
Moja kuma je uvijek bila dirnuta time koliko se veselim čistoj posteljini i leći u krevet- ja nisam potekla iz sirotinje ali to me oduvijek fascinira i veseli, i par puta mi je rekla "ti si u prošlom životu bila u logoru, ti se tako veseliš svemu".
Ali veselim se svemu i kad me pitaš jesam li sretna- da.
Ne promaknu mi ptice, oblaci, gledam svoje sinove kao čuda i dar, veselim se kako imam mišićave noge, kako me nikad ništa ne boli sem ponekad kurac, nisam imuna na poljsko cvijeće, potrčim za vjevericom iz vrta.
Boli me duša često, ali zato se i volim okružiti umjetničkim dušama, šašavim i zezanciji sklonim ljudima, puniti se smijehom da ne ostane mjesta za tugu.
Vjeruj mi- sve je u fokusu!!!!!!!!
Svi mi imamo razloga ubiti se od jada (da je sve savršeno- pa umrijet ćemo!)
I dovoljno razloga za biti sretni.
Život je, između ostalog, vještina.
"Vježbaj pizda ti materina" rekao bi stari Toni.



3. O SEKSU
Ne fali mi seksualni odnos, jer osnovnu seksualnu napetost čovjek može riješiti sam, a čeznuti za seksualnim odnosom mogu jedino unutar odnosa s nekim.
On kao takav ne postoji, nemam nijednu osobu koju želim, tako da nemam ni želju za seksualnim odnosom.
Nikad nisam željela "da me NETKO..." u smislu bilo tko, može me i jarac naguziti. Ne.
Seksualnu želju vežem uz konkretnu osobu, a seksualnu napetost koja biološki dođe svatko može riješiti i bez seksualnog odnosa.
Nikad nisam željela nekog zato što je npr.zgodan, tijelo me samo po sebi može zadivjeti, mogu admirirati nečiji sklad i ljepotu, ali nikad se nisam npr.napalila na zgodnog tipa na plaži.
Moje seksualne želje i nagoni, uvijek i obavezno moraju imati oslonac u nekom psihološkom, emotivnom kontekstu.
Dakle, ne fali mi seks, jer ne postoji osoba za koju bih zakačila svoje seksualne želje.
Hormonalno i tjelesno ja sam žena i to čak još uvijek "u fertilnoj dobi" i kao i svi mi imam trenutke kad se dulje zadržim šta ja znam pod tušem.
Nedostatak seksa ne osjećam, jer ne osjećam seksualnu želju za osobom.


4. O DEJTANJU I OSTALOM
Ne osjećam trenutno potrebu ni želju biti s nekim, tako da ne izazivam vraga na način da se nalazim s tipovima ili sebe dovodim u situacije koje ionako ne bih željela nastaviti.
Ne mogu reći da sam otišla u manastir ili se zamonašila i sl.
Nemam nikakve paranoje, ograničenja niti deluzije- ali imam osjećaj da to trenutno nije pametno.
S muškarcima dosad imam loše iskustvo, osvijestila sam da NIJEDNOM u životu nisam imala kompletan odnos, da su mi uglavnom otežavali život i puno više tražili/dobivali/očekivali nego davali- no ako se to tako često događa bit će da je problem ipak u meni- nešto u meni čini da si to dozvole i da ja dozvolim.
S tim je završeno, čak sam sklona radije ispasti okrutno đubre nego nečija budala.
S tinejdžerom i bebom, ja sam negdje i shvatila da postoje i limiti moje snage, i apsolutno bih danas odjebala sve do zadnjeg tipa s kojim sam u životu bila- dakle promijenila sam se.

Također, ne očekujem da mene netko nosi ili plaća grijehe mojih bivših.
Ne vidim osnovu po kojoj bi u ovoj fazi mog života, ikakav odnos smatrala poželjnim.
Govana gutati više ne mogu ni mrvicu, doslovno imam alergijsku reakciju na kojekakve balkanski odgojene krkane čiji su ćaće šta su htjeli a matere za daskom za luk otirale suze (da da od luka ofc).
Da mi se danas krmak rasprdi na sofu i uopće pita da mu donesem Cedevitu- odmah šljaga u zube.
Davati bezuvjetno? Samo djeci.
Korektnom tipu pak, sumnjam da mogu dati dovoljno.
Ja sam naprosto žena koja je već investirana- napravila puno ispravnih i pogrešnih odluka- i toga sam svjesna bez imalo gorčine ali i bez fantaziranja.
Puno je mojih snova o ljubavi ipak i ostvareno, dvoje zdrave djece, uspomene...

Što donosi sutra ja ne znam, no u ovom trenutku voljela bih neke stvari proći bez da paralelno budem nekom muškarcu kriva ili dužna. Ne želim se ispričavati za neke stvari koje ne mogu, komparirati se s tijelom/duhom/rasporedom vršnjakinje kojoj je jedina dužnost nahraniti mopsa, ili išta u trenutno bremenitom životu prtiti ikom na leđa. Trenutno sam zauzeta i moja djeca nisu usput, ja sam obiteljska žena, samo što nisam mama nego mama i tata.
To je ujedno najbolja definicija samohranih mama.
Koje se drugačije predstave, neiskrene su ili nesvjesne.
Koji to ne kuže, prilične su budaletine.

Ja odgovorno tvrdim da je količina brige, vremena, energije.... taman tolika da muškarca u svoj život ne mogu primiti na način da bi to bilo fer prema svima. Ne preostaje me za zavodničke i seksi igre, boli me kurac kakve gaće nosim samo da su čiste, i priznajem da poneku kavu popijem s Itom u mislima.
Muškarac kojeg bih voljela, zaslužuje bolje nego što mogu isporučiti u ovom trenutku prostora i vremena.
Ja ne zovem na kavu, ako nemam kavu, sok i kekse.

Dejt? Čemu, kad ne želim nastavak.
Dakako- ja se nikad nisam opirala prijateljstvima, poznanstvima, razgovorima.
Moje je loše iskustvo da se to znalo bespotrebno zakomplicirati i opteretiti me, pa radije ništa.
Ali voljela bih imati više međuljudskih odnosa, uvijek sam otvorena za to.
Avanture i jebačine me nisu zanimale ni s 20, pogotovo što si kojekakvi starci i nakaze s 10cm kite namjenjuju ulogu jebača-preletača a samo je jedan ROCCO talijanski pastuh.
E s njim može avantura. A s vama ostalima? Pa nažalost teško da bih vas trpila za tu i tamo prc- i da mi plaćate račune i kredit.
Trebamo svi biti malo realniji!

Život nije film u kojem JLo sobarica susreće princa koji je riješi nedaća i mashallah guzicu joj smjesti u palaču.
Ja sama krečim kuću, i dobar rasplet filma jest u tom da imam volje za to, i da sam dovukla iz Bauhausa materijal.
Good enough.


5. OSVRT NA JEDAN KOMENTAR - GODINE
Navijam za teoriju "ljubav može i u staračkom domu".
Ja bih to ipak nazvala nježnim prijateljevanjem.

Smatram da sam i Itu srela prekasno.
Da smo bili već dugo svaki u svom sistemu, da bi izazovno bilo i bez bolesti.
Npr.moj je lik odavno oblikovan majčinstvom, nečiji samovanjem itd.

Nikom ne namećem, nisam ja ta koja kaže kad je netko prestar.
Možda se s 85 može doživjeti vrhunac ljubavi, ok.
Evo ja sam s 35 bila stoput zgodnija nego s 25, možda s 45 budem najzgodnija.
Životu treba davati prostor i šansu, ne sve apriori smrknut odbiti.

Ali... za sve postoji vrijeme. Čak i prezgodna Seve koja je prešla 50, koja nevjerojatno dobro izgleda, povremeno kad se maknu filteri ražalosti slikom u bodyju i najlonkama. Jebeš mu mater, ima nešto u toj mladosti.

Kao trudnica s 36 imala sam par tisuća puta bolje prenatalne nalaze i manji rizik od Down Sy nego s 24.
Ipak, ta mi je trudnoća bila teža, tjeskobnija.
Znam da rađaju i s 46- ja se u to ne bih upustila nikad.

Da se mene pita, ljudi bi se mladi susretali i ostali zajedno, danas bih možda u nekim stvarima bila mudrija, a kao mlada sam poput pijanog grčkog boga zlato rasipala blažena.
Misleći da mi svijet pripada!

Taj kontinuitet donosi smisao. Ok recimo da s 50 sretnem nekoga.
A što nas to veže? Imamo li djece? Jesmo li skupa gradili kuću?
Suštinski, ima nešto jezivo u tom kad starudije špilaju curu i dečka.
Nešto dirljivo kretenoidno.
Pritom čak i najveća gerijatrija potajno želi nategnuti mladu žensku a ne puding-sise i potrbušine.
Ožiljak od carskog ima smisla ocu djeteta, za ostale je gadan.

Ne tvrdim da ću uvijek biti solo, ali to su neki ostaci ostataka, ne vjerujem niti da ja više mogu voljeti niti mene netko, bar ne onako zbilja.
Previše je spoznaja putem palo u nas.
A kog spoznaja nije opteretila, taj ionako nije zakurac, budale ne znaju voljeti.

Sve u svemu, postoje vlakovi koji su prošli.
A postoje i varijacije na temu.
Neke su bolje od originala.
Da se mene pita, zaherica je po starom receptu, a "dekonstrukcija" iz slastičarnice nije prava stvar.
Navijam za mlade kad je ljubav u pitanju, a i sklona sam priznati poraz.
Borim se kao lav, ali volim i proglasiti bitku izgubljenom kad vidim da jest.

Ali prvenstveno priznajem da nemam odgovor na pitanje o životnim procesima i događajima koji mogu iznenaditi.
Ne oslanjam se ni na dobre ni na loše mogućnosti, trenutno bez želje za rizicima, umorna od loših.
Da mogu kreirati svoj život- bila bih 20 godina mlađa pa takva nešto započela.
Nemam pojma kako bih predstavila svoje kojekakve ožiljke i kraste, i je li sve što sam sada tek - sumnjivi ostatak iz taperver posude.
Ja to radije bacim, kamoli nudim.
Nemam pojma.


Bilo je još pitanja i komentara, ali ja sam pokrila veliku većinu ovako,
a što se retardiranih i bespredmetnih stvari tiče- miki maus odjebaus.
Srdačno i pizdačno, B