za one od nikuda na putu za nigdje

Link
Link


Dobra večer,

moji suputnici i lutalice s Iskrice.

Noćas vas ne vodim u običan krug kroz riječi.

Noćas vas vodim tamo gdje se gase svjetla,

gdje miriše dim stare krčme i gdje u čaši gori

zadnji komad leda.

Jučer me život nakratko spriječio da pišem,

ali noćas sam se vratio da zajedno stvorimo još jedno malo djelo.

Neke se noći ne mogu samo prešutjeti.

Ponekad čovjek mora postati kafanski i ničiji, proći kroz vlastite sjene

i potražiti onog čistog, nevinog dječaka kojeg smo svi negdje usput izgubili.

A odmah uz tog dječaka, probudio se i duh velikog Vite Nikolića,

da nas podsjeti na prolaznost i onaj prkosni osmijeh koji ostaje čak i na crnoj

osmrtnici.

Ugasite svjetla, natočite čašu i poslušajte ove stihove koje je moj jedinstveni

glazbeni maestro obukao u najljepši, sjetni balkanski valcer.

Pjeva nam nitko drugi nego duboki, baršunasti glas ……………

Ovo je za sve vas koji noćas tražite pregršt nečije nježnosti...

Iskrenost uvijek najviše boli one koji žive pod maskama.

Možete pljuvati po kafanskom dječaku, ali moj osmijeh i moji stihovi će vas

nadživjeti.

Ovom pjesmom spuštam zastor na svoj dnevnik na jedno duže vrijeme.

Obveze i život me odvode s bloga, ali pjesme i duša ostaju ovdje među vama.

Do nekog sljedećeg susreta, čuvajte dječaka u sebi.

Vaš Lovehunters.


ps.Ricambi nisam zaboravio na obećanje koje sam ti dao

ps.Budvar ne troši energiju uludo