ovo nije o glas /povratak sebi/

Pustih je danas pred sebe, jednostavnim pokretom ruke.
Samo je pustih, uz blagi smiješak.
Žena sa slušalicama u ušima pogleda me i odvoji jednu od njih od uha. Nnasmiješi se široko i kaže: „Hvala“, u nevjerici.

I doista je pustih, jer ona još uvijek nije vjerovala da će biti puštena.

Ode veselo skakučući van dohvata pogleda, a meni osmijesi ostanu.
I njezino zvonko koračanje, što ga je pokušala usmjeriti dalje
kako bi izbjegla

svatko od nas ima barem dva stvora u sebi koji se dobrano cereču zabavljjuči se praveći nam spačke