ovo nije o glas /povratak sebi/

Upoznavali su se preko aplikacije.
Najprije nekoliko poruka, pa razgovori koji su trajali malo duže nego što je uobičajeno. Iz poruka je polako počeo nastajati osjećaj da bi od svega toga moglo biti nešto stvarno. Osjećao je.
Hrlio je prema večeri. Prema nečemu stvarnom i opipljivom.

Možda jednom zamijeni čitanje jelovnika.
On je došao spreman. Htio joj je pokazati da mu je stalo. Nije ponio prazne priče. Trudio se. Pitao je, slušao, ubacivao šale. Otvorio se potpuno.
Jebiga. Ona je bila ljubazna. Samo ljubazna.
Utješno... ljubaznost.

Na kraju večere izašli su zajedno.
Parkiralište gotovo prazno. Njihovi automobili jedan pokraj drugoga. Slučajno?
Prišao je svom autu i zastao. Na crnom laku, preko vrata, pružala se dugačka ogrebotina. Netko je prošao, zabrazdio ključem.

„Ma jebote...“
I tu je nešto puklo. Nije više gledao samo ogrebotinu. Sve se rastalilo i stopilo u masu gnjeva.
Triger.
Psovke skoče iz njega bez kontrole. Bijes kulja. Gleda ogrebotinu kao da mu se netko osobno narugao.
Pjena na ustima mozak debelo na off

Bez riječi ona izvadi iz torbice ruž za usne i priđe osakaćenim vratima.
Povuče preko ogrebotine snažnu, crvenu liniju.
Još jednom.
Pa još jednom.

On je gleda, kamen. Glupi kamen.

Ona se odmakne od automobila, pogleda trag koji je upravo prekrila ružem, pa njega.

Kamen. Što gledati?

Sasvim mirno iz nje -Pa, ako već mora imati trag...

A u pičku materinu, kamen!




-Kaj je, sad ne znaš što bi?

.... ajmo se zaigrat paa... možemo li izbacit auto kao da ga nikada nije nit bilo i otići u metafiziku...
eeej kamen, znaš li uopće?

Tvoja reakcija za namjerno oštećeni auto, je jedino po čemu te mogla upamtiti.....

Dobro, meni je i to previše.

Meni bi to ponašanje bilo simpa :))
Pa svi vozači psuju
No dobro, ne svi :))
Al zapravo ne vjerujem osobama koje baš nikad ne opsuju
Odnosno, nije čak da ne vjerujem
Al mi nisu nekaj pretjerano simpatične :))

hmmm ali on nije samo vozač ako ćemo u materijalno on je vlasnik.
psovanje je samo po sebi odbojno agresivno/obrambeno...nemoć

Vlasnik. Da shvaćam........
Ali u Zagrebu je sreća ak ti auto ne odleti u zrak, ak ti ga u oluji drveće ne uništi .....
tak da ono......
Nemoš auto zaštititi.......

Kad već moram za ruku vodati... jebo auto, da jebo auto... a ovo nije odraz stanja.
eeej što se u čovjeku dogodi kad mu se dogodi šteta koju ne može kontrolirati?

Niky očito si kontrol - freak
Ne možeš kontrolirati štetu na autu
Al zapravo ne možeš kontrolirati ništa u životu osim svog ponašanja u nekontroliranoj situaciji.
A vidim da ni to NE MOŽEŠ KONTROLIRATI
ahhaah

okej prihvačam stručno mišljenje o meni, al aj ne gledaj mene već tekst

Tekst je super, kao i svi Tvoji zapisi do sad......

Nije mi napeta ona jednostavna pismo-glava varijanta.
Intrigantnije.
Kao da novčić pri svakom bacanju uporno pada okomito. Zašto mene, autora, poistovjećuješ s likom iz priče? Autor i lik nisu ista stvar — a mogućnosti između toga ima više nego što novčić ima strana.
Sva sreća, novčić je okrugao.

Zašto ?
Pisano je u prvom licu . Vjerojatno zato.
Iako. Ne vjerujem da bi se tako ponašao na dejtu. Samo glupa osoba glumata na prvom dejtu.
Jer .........
U laži su kratke noge :))))

Upss nije pisano u prvom licu....
Očito sam malo dekoncentrirana po svom dobrom starom običaju.....
Znaš ono
Prekidi, telefonski pozivi itd itd itd
Uglavnom , nemam opravdanja :(

Psssst... još jedna varijanta koja mi malo dira sujetu... Zašto nisi, kada si već krenula paralelama, pomislila da sam ja u stvari ona? Majkumu, nje se jedva dotiče u priči, a daleko je snažnija, inteligentnija i zrelija.

Znaš zakaj ?
Iskreno ====
Oš istinu
Zato jer sam razmišljala dal da prvo izdinstam gljive
Pa onda pileći file
Ili obrnuto
Eto zato
Jesi happy sad =?

hvala ti na ugodnom čavrljanju, off sam aaaa
komentatori bujrum

Molim,
Off isto :)))

U potpunosti te razumijem.:)

njezin portret je blijed, nedovršen ne pratimo njezin unutarnji tijek, ona je samo...ljubazna. distancirana? neanimirana? nema kemije? samo još jedna večer(a) koju nije sama, pa hajde?
ne nedostaje mi njena priča u tekstu.

nedostaje mi motivacija za upravo takav postupak.
možda nije zamišljen kao duhovit postupak, da, smijeha nije bilo, no je li namišlhen i kao ...sebičan? netaktičan? rekreiraiti okidač njegovog gnjeva ovaj puta u boji? pomalo zlobna ironija upućena vlasniku, ali zašto?
moteo, motivare.... što ju je u tkivu priče pokrenulo u tom pravcu?
osim što je to izgledalo kao efektan twist autorici

Je, da.

Simpa ti je priča , al nemrem se otet dojmu /asocijaciji - na onu reklamu ,
ne sjećam se od riječi do riječi al ide ovak nekak :

E sad dosta o meni,..sada ćemo malo (i) o mom autu ;)

I kolke su šanse da je ta žena između glavnog jela i deserta
šmugnula " napudrati nos " he he,..