vrijeme je

U blizini mog malenog sela, aj ne baš u blizoj blizini, u more se ulijeva predivna Krka. Nedjelja, sunce baš prži, i dumamo što nam je činiti, ili kako na sjeveru lijepe naše vele, kaj smo ve čineći. Odlučimo se za ručak. Restoran je skoro pa ispod mosta po kojemu a1 piči prema Splitu, i Pločama, a u suprotnom smjeru prema metropoli. No niti most, a bome ni a1 ne doživljavamo, jer je visoko, visoko iznad nas. Restoran, ili restaurant, ima pontone sa cca tridesetak vezova, i bome sve krcato. Svežemo se i mi, a doživljaj divota. Stolovi raspoređeni ispod raznog drveća, prilično udaljeni jedni od drugih. Klopa jeko dobra, a cijene srednje.
No sve ovo napisao sam da bih mogao staviti gif. Jer svi ste doživjeli restoran, rijeku, možda ne Krku, ali neku sigurno jeste, ali vidjeti mene kako skačem u more, e to možete vidjeti samo ovdje.

Stavio bih i neki link, ali što odabrati pitam sebe.

oho. opušten skok... a i ti se.da prostiš..opuštaš ))))
ali da je lipo, lipo je

još nešto, ne znam kako drugi, ali ja vidim s desne strane tvog bloga dio funkcija uređivanja bloga ?
opušta i iskrica ))))

Nema šta! Mladić! :))

Ma baš mladić od sedam banki.

Da, zaboravio sam spomenuti. Povratak je bio niz rijeku.

Nisam siguran, ali čini mi se da je rijeka do Prokljana. Nadalje je more.

Nije bitno koliko brojiš već kako se osjećaš. :)) Eto, ja brojim 61 a osjećam se, pa...71 :))

Osjećajan sam, pa osjećem točno koliko imam.

Hajdi opušćen sam skros.

vidimo svi ))

Sad smo vršnjaci...