under construction

Jučer na povratku od veterinara svratim u rasadnik i uzmem tri palmice

One su sad na izboru za Miss, koja će dobit počasno mjesto u posebno pripremljenom pitaru medju stijenama, a glavni u žiriju je (tko bi drugi bio),
gosn. Kritičar

Neki dan sam usadio limun u veliki pitar i plan je da prvih nekoliko godina bude na taraci od kužine.
Tamo je zaštićen od bure, a jugo će ga oplahivat kišom u mjesecima kad nisam tu

I kaže dijete, zvat ćemo ga Krešo

Pa jesti luda mala, kakav Krešo u Dalmaciji.
Neka bude Šime, Ante, Mate, Jure…

Krešo i kvit
Rekao si da sam ja kuma
Krešo

Ok
Jučer kad sam uzimao palme, uzmem i jednu limetu.
Isti uzrast

I njemu ću kupit isti pitar
Uslikam ih, šibnem sliku maloj koja je na turneji po Hercegovini

I velim:
Krešo je dobio brata od tetke
Zove se Edo

https://postimg.cc/zyjrdq5t

Evo Kreše i Ede
Radna verzija
Danas presadjivanje

I vrtim danas po glavi da koja mi je pizda materina
Daj još pasa
Daj da sadim biljke oko kuće
I to ukrasne
Ne samo za drob
Pa ujutro kad ustanem
Ćukama jogurt
Biljkama vodu
Špricnem ih nekom otopinom protiv nametnika
Pa tepaj biljkama
Pa mazi životinje

Jbt, dok ja dodjem na red da si skuham kavu, već bih se malo i odmorio

I padne mi na pamet:
Pa ja sam zreo za unuke

Jedini problem je što mi klinke još nisu zrele za djecu

Kad radiš djecu u zrelim godinama, djeca dobiju malo pametnijeg i smirenijeg ćaću.
Ali zato izgube ćaću s puno energije.
A kad djeca dobace do postpuberteta i počnu srat da sve kontaju, mene je već prošla volja za diskusijom.
Radite šta oćete

Šta sam u djecu usadio do sad, usadio
Sad mogu mahat ušima, djeca će sve po svom

I imam povjerenja da će sve dobro

Moj ćaća je meni u toj dobi mogao samo reć:
Mali, oćemo šta skupa popit?

Razgovora više nije bilo

Ali zato razgovaramo danas
U mislima
Ionako Pamtim sve sto bi on eventualno rekao.
On se personalizira u Kritičaru, svako jutro je tu kad izadjem s kavom
I onda mi malo drobimo

Uglavnom, sve je dobro

Kritičar zadovoljan

Neka je sve dobro.
I samo nek tako i ostane.

Tak je Pero
Dobro je
A ako se i uvrne da ne bude dobro, ravnat ćemo

Jučer sam Kritičaru šmrkom malo pročistio treće oko.
Pa je danas aktivniji

Tvoja je energija nepresušna.
Da je barem i moja malo takva.
Meni ti se više ništ neda.
Zamor materijala.

Pa taman ono malo godinica što si stariji.
Dobacit ću i ja do tog da mi se ništa ne da

Ali drži me sto mi stalno nešto novo zagolica, pa se pustim u to i guram dok imam volje

Ne mora sve bit stalno isto
Namiruju će se na to svest.
Ali me dam još da se svira kraj
Kablovi kod mene
Nema majci motat bet mog odobrenja :)

Teraj samo, dok ide.
Kad jednom stane neš više :)

Prije par godina položio dvije licence i pokrenuo dvije firme.
Sad se to uhodalo, kreirali se automatizmi
Nemam ja tu sta zalijevat

Već mi se mota ideja po glavi sta bih mogao novo pokrenut a ove dvije ostavit djeci da se uče biznisu

Pa ćeram Pero
Otkinuo sa sebe 40 kila pa mi lakše ćerat.
Kanda letim :))

Moram s ćukama na jezero. Danas me Kritičar zadržao.
Neću ga više umivat.
Promoćurniji je kad je čist

tri čarobne riječi :)

sombrero agava pulque :) i varijacije :))))

Ko pravi gospodin u godinama, ćuke uvalim u auto pa ne idemo na noge kroz misto.
Da se ljudi ne rugaju: vidi čovjeka besposličara, voda ćuke u šetnju, isto kao da ćuke ne znaju sami hodat

Jest Romane
Tri palme na otoku sreće

Skinit četrdest kili je ko i ić na misec.
To nitko pametan ne može razumit.

Iđen

Gospoti Pero, ko što cijela Dalmacija navija za Hajduk, a to je isto teško razumjet

Ja bi fakat volia da i Dinamo ima takvu forcu.
Nisu ovi naši loši al su ajdukovi puno srčaniji.

Benti zeca jel to ima kakva poveznica hortikultura i gonjanje ženski :)

Ono nu me ki meksički san vrtlar e :)))

s faune na floru?

što je slijedeće?
minerali?

al živa volja si
svaka čast

glasam da desna palma bude miss
ne znam zašto mi se ja baš ta privukla pažnju

Evo Mujo, desna usadjena

Bez volje, nema realizacije

Da nije bilo volje, desetak vrića zemlje iskopane u vrtu, natovarene u vriće, uprte na ledja, ne bi dobacile uzbrdo pred kuću

Sve školski odradjeno.
Prvo polugom izvaljene stijene, srećom nisam morao minavat.
Pa položen humus na dno. Pa sitno kamenje za drenažu naokolo.
Pa pomiješana zemlja s kompostom. Pa Missicu u rupu. Pa napravljen mali humak.
Utabano nogoma.
Napravljen šanac oko humka da se voda ne zadržava uz korijen.
Et voila
One Done, two to go

Večeras nastavak s prvom i drugom pratiljom.

Od sutra gotovo s florom.
Puni se kuća.
Od vikenda ću imat 11 ljudi na loncu.
Tako je svake godine.
Od maratona Lađa do Gospe gužva i krkljanac.
Onda obično pukne kakva dobra nevera, svi se pokupe
A ja u lagani fade-out do jeseni
Blaže sunce, hladnjikave noći
Spremanje svega na svoje mjesto
I smišljanje šta će Trebat dogodine ..

Crnilo pod noktima postojano :))
Spreman za tradicionalni izlet Sarajevo/Mostar

A'štaš kad nevoliš kopat nos onda kopaj rupe u zemji e :)

A morel’ kombinacija gurnut nos u rupu ? :)

Ljudi moji, jučer u Mostaru u vožnji 43.5
Gori bor, gori borovina
Bome gori sve

Iza 7 ujutro sam već bio u Sarajevu.
Ušao u grad, termometar kaže 18

Na vijestima pričaju da je kroz noc bilo 16
Tako se da živit

Preporuka, ako nekog put nanese u Šeher, po burek kod Bećirija.
Vr’ vr’ova..

Ima li šta još od putopisnih savjeta?
Ima.
Ako izmašiš gužvu u Konjicu, najebat ćeš u Jablanici.
Stara hercegovačka

Sutra Maraton lađa
Ljudi moji kako je to dobar đir

Pisao sam više puta tu o životu nekad uz Neretvu.
Trupa ima važno mjesto u povijesti ovoga kraja.
U trupi se svašta događalo

Trupa je bila jedino prevozno sredstvo ako ti se nije posrećilo da imaš i kenjca

Prevenstveno je služila za lov

(Tako to piše u enciklopediji)

A zapravo je služila za kradju.

Momci se nakrcaju u trupi. Izlete iz nekog rukavca Neretve (dok je još imala deltu), veslima opiče do vrha Pelješca i tamo presretnu neki trgovački brod.
Drpe sve što se može natovarit u trupu i bris natrag u Neretvu.
Ako neki naoružani brod iz pratnje krene za trupom, može samo doc do prvog rukavca. Onda može mahat ušima.
Ako krene kakva vojska kopnom, ili će zaglavit u močvari ili će u kakvom usjeku izmedju stijena dobit jednu na glavu.

U trupi se učilo plivat.
Ćaća ili did te izbace iz trupe pa ti maši ručicama

Ili bi nekoliko momaka otplutalo u trupi nekud u šaš da mogu bacit drkicu na miru

U trupi se ženilo, rađalo i išlo na posljednji počinak

U spomen svega toga, godinama se već organizira maraton lađa.
Ekipa koja to vodi radi na nevidjeni entuzijazam.
Trupa je na mnoge avanture otišla
Preko Atlantica, preko La Manche-a, u đir oko Manhattana…
Otišli se i pokazat vikinzima.
Njima bilo smiješno kako dvije daske mogu bit prevozno sredstvo, pa to nema jarbola ni jedra, nema kobilicu, nema ovna naprijed za zabit se u drugi brod, nema ništa.
E, Al ima posadu sa kratkim veslima

Kažu, pa kakva su vam to mala sidra?
Pa nije to sidro za na dno. To je sidro za zakačit se za drugi brod.
Kad ti se to sidro zakači za brod, znaš da si najebao :)

Neretljani nisu bili krvoločni.
Nisu ni nosili neko oružje sa sobom.
Eventualno mali tumperin. Ali to je vise kao švicarski nožić.
Alatka za sve
Šakama su sve rješavali.
Nakon par sati veslanja, šaketanje ti dodje kao razgibavanje
Zdrpi i briši
Da su Neretljani ubijali mornare na trgovačkim brodovima, manje bi brodova išlo tom rutom.
Ovako, promet bio gust
Svakom dobro :))

A kako su trupe mali brodovi, ne može se njima puno maznut.
Nego pristojni porezić.
Fala i prodjite opet

Moj did je i skončao u trupi.
Kad se prestalo sa piratstvom.
Trupa postala “samo” za lov i ribolov.
Ne jednu bandu je bacio vršu za jegulje
Na drugu bandu mrižu za ciple (voli riba uletit iz mora u slatku vodu)
Onda mu je ispred nosa doletila liska, on opalio iz puške, ćuko skočio iz trupe, trupa se izvrnula
Did upao u mrižu, strefilo ga srce i utopio se
U pola metra dubine
Našli ga ljudi jer su čuli čudan lavež ćuke
A čudan je bio jer je ćuko lajao sa liskom u zubima

jel bio maraton lađarica?

miss palma dobro usađena
kad će pratilje?

Lađarice odradile svoju utrku dva dana ranije

Siščanke pobijedile. Jope’
Zauvijek prve :)

Palme usadjene.
Pratilje su dobile posude. Morat će se dokazat u plastici prije nego prijedju u zemlju

Osiguranje protiv vjetrova : kamenje

Zadnja slika je “instalacija”
Tu je bilo stablo čija krošnja mi je “krala nebo”
Pa je to motorka “popravila”
Roštilj u stijenama je u blizini pa sam zamislio da će to bit šank za popit rakijicu.
A kotači su služili kao uteg s kojima je vježbao moj stari kad je bio tinejdžer. Izvorno su to kotači sa rudarskih kolica.
Od lijevanog željeza. I oni su stajali pod borovima pa se digod potegla priča o tome kako je stari vježbao kad bi nekom to provuklo pogled.
Sjedim ja tako neki dan uz svoju prvu jutarnju kavu. Tu je zapadna strana kuće, jutarnja hladovina. Kad se pojavi đava na nebu, tu se može još malo divanit nakon sto se odrade jutarnje dužnosti.
Otpuhujem dimove i kontam gdje ću koju misicu postavit, gdje ću limunom i limetom (koji su dobili imena Krešo i Edo), kako ću dvije mladice (okancija i agava) što su se zamrznule pod velikim borom ubacit u male pitare i ponijet za ZG, kad eto ideje:
Idem Napravit šank-instalaciju.
Odmah motorku u ruke, kres iz prve (lako je kad je vazda u upotrebi) i udarim poprečni rez po panju.
Pa ću kao dlijetom oblikovat rez da paše šipci koja potpuno sjest u žlijeb.
Ali etotigavraže
Temperatura u progresiju.
Jebote dlijeto, pali pilu opet, jebo filigranske afinitete, ugrubo se to dovelo na miru, libelom provjerilo oko, nabacio se uteg u žlijeb, gore se neka šarafima pričvrstila neka drvena podloga što je namjena bila da poslužuje sir ali sudbina da postane šank i et voila
Šank-instalacija gotova
Sad samo pričekat berbu maslina, jer prije ne mislim palit roštilj (a i da se ne ljute drugari vatrogasci) pa onda testirat i učinkovitost Vs estetika uz pomoć nekog pijanca koji će garant doc na ideju da bi nešto-nešto s tim utegom.
Neš majci dirat, zakovano je

https://postimg.cc/BXZfsLXf

Evo okancije i agave
Dvije bodljikave komšinice
Ispod njih su im “mladunci” što će u ZG

Za manje informirane čitače, okancija je žargonizam.
Pravi naziv je Opuncija
Ona čak daje i plod
Sladak kao med

Agava je čudo
Ona ne daje plod
Ali jednom u životu da vlastito stablo.
Možeš čekat i 40g da ga vidiš
Ali kad dočekaš…
Dogodi se čudo
Nikne stablo i do desetak metara visoko
I kad to odradi, mota kablove
Umrtvi se i listovi se polegnu po zemlji
Kažu da su sretne generacije koje dohvate da im se ukaže stablo

Predobro! Pratim tvoju priču logoff, uživam!

Ja se premjestih iz Zagreba na selo. Sa sjetom čitam kako vrijeme provodiš sa svojim kćerima, moji poodrastali, pozavršavali škole, zaposlili se, imaju partnere i veselim se svakom rijetkom danu kad svrate do mene. Ako nađu 2 dana za mene, slavim. A moja se ekipa porazboljevala, i ulijenila, od nekadašnjih pustolova više ni p. Tako da mi je glavno društvo ovdje jedna susjeda, što mi otvara nove horizonte. I ponekad se čujem online s ponekom ekipom. Od nekadašnje gužve, i želje za malo mira, sad imam mira na lopate. Ima dana kad ni sa kim ne prozborim. Da nije psa i papiga, grlo bi mi zakržljalo. A oduvijek sam željela imati veliku familiju.

Ove godine nisam uspostavila vrt, ali se spremam za sljedeću godinu, neka raste, veseli mse jako tomu.

Inspiriraš me, samo tako dalje :)

Kokaaaaaaaa :))))))))

To dugo “a” je onomatopeja ushita i veselja :)

(Ovo je glas iz nesvijesti, odmah nakon pižolota. Samo jedan kapak mi se otvorio)

imam slikicu u glavi


i kao da čujem da će u užeglo popodne, neko izvaljen na ležaljki, cevčeći kroz slamku neki cider ili nešto limunasto sa đinđerom, onak na jedno oko zaškiljiti i izustiti...a šta ti misliš, ne bi li bilo bolje i ljepše da se ispune ove rupe između kamenja na gromčama, da se brutala istakne :)))

Kakav ispuniti rupe. To je svetogrđe. Pa rupe su sve :)

Dodat malo betona za stabilnost je ok.
Ali stvoriti zid, pa ga onda još i malterisat
I šta sam dobio?
Stan
Fala, ne fala

Ovako je to kamen koji je svakako i ležao tu koji metar dalje.
Samo ga se alociralo
U neku strukturu
I dalje je kamen
Samo je u čoporu

A u rupama je sve.
I sve je sastavljeno od rupa.
Ako je sve od atoma, a u atomu nešto malo jezgre i ogromna rupetina tamo gdje zuje elektroni, onda je i matematički sve od rupa
Ne samo figurativno.
Ili u ovom slučaju suhozidno
Rupe rulz

Ako jezgra atoma nosi svu težinu,
a tu je bar 99,99% sve težine
Pa kad bi svi ljudi sa planete
Cca 8mlrd dalo svoje jezgre svojih atoma u jedan suhozid
Onda bi taj suhozid bio veličine jedne jabuke

Čuvajmo rupe
Jer tu je sve

I svemir je jedna ogromna rupa

A tu je tek sve

https://postimg.cc/WtWJ9ckF

Evo jedne rupe nastale u kamenom roštilju.
Jednsostavno se pojavila u kamenu prije par godina.
I sa mjesta gdje sjedim ujutro, ima oblik srca.
A moglo bi se reć da je samo obična rupa.

Rupe mogu bit i samo rupe, ali mi im dajemo značaj.
A neka funkcionalnost se moguće ukaže naknadno.
Recimo, ja u svojoj srcolikoj rupi držim upaljač i kocku za potpalu.
Te dvije stvari mogu nestat sa pogleda kada se donese sva skalamerija za roštiljanje.
Znaš da su tu, a ne vide se.
Ovak, mašiš se za rupu i tu su

Socijalizacija šmizle ušla u lošu fazu.
Od početnog progresa, došlo u stagnaciju pa krenulo i rikverc.
Još više je plaha
Izlaze strahovi
Izlazi ono što je ona naučila u svom prijašnjem životu.
U tom životu ona je bila član čopora
Tko zna koje joj je mjesto u tom čoporu pripadalo
Možda je bila samo neka tetka sa ladnom trajnom koja je pomagala oko štenaca.
Tko zna koja je po redu bila za prić hrani kad se desetak Alfi mužjaka i ženki prvo namiri

Ovdje ima svoju zdjelicu
Kao što ćuko ima svoju.
Ona krene jest tek kad ćuko obavi svoje.
Ćuko se skoncentrira na svoju hranu, ide polako redom od vanjskog ruba ka sredini.
Me zanima ga sta se dogadja okolo.

Šmizla gleda na sve strane kad se približi hrani.
Uši pokrivaju radijus od 360
Jede tako da zabije njušku u hranu, odvadi desetak granula hrane, izmakne se tako da joj je guzica u nekom kutu, izbaci zalogaj na pod i jednu po jednu granulu jede tako da okreće glavu naokolo

Nikad nije dobila slasticu neku

Nikad ju ljudska ruka nije pomazila

https://postimg.cc/0MHDKTGZ

Morao sam leć na pod da budem niži od nje da bi prišla na poziv “dodji”

Ne na komandu DOĐI!!!

Prekjučer sam klepio dlanovima iznad muhe koja mi je pilila živce.
Kad je šmizla čula taj nagli zvuk zbrisala je.
Još me izbjegava i ubrza korak podvijena repa kad prolazi pored mene

Onda ja dobijem još veću želju da ju mazim, grlim i tješim,
a ona u još većem strahu bježi sve dalje od mene

Niti se traumatizirane duše mogu riješit svojih strahova preko noći, niti se skrb-naziji mogu pouzdat u svoje popločane dobre namjere.

Sve je to samo fatamorgana u svim glavama.
Da dva bića počnu rezonirat u sličnim frekvencijama potrebno je vrijeme

Par dana nije dovoljno vrijeme

Ljudi bremeniti svojim iskustvima ulaze u instant interakcije sa drugim ljudima takodjer bremenitim svojim iskustvima.
Jer imaju kao, zajednički interes.
Poput ovog sajta za uparivanje
I misle kako dobre namjere mogu kreirati prečicu
Dodji da te mazim i pazim! Dobre su mi namjere, majkemi.

Ma dodjem govno

U odnosima nema prečica.
Mic po mic, povjerence po povjerence.
Nazidaš neki kurac
Taj kurac pun rupa
Igraš vije naokolo kroz te rupe
Digod se i strefi neki zajednički prolaz
A većinom se fulamo
I ne razumijemo
Dzaba nam dobra namjera

Ali dobra namjera je temelj za Ostat u blizini.

Vrata od kuće su cijeli dan otvorena.
Šmizla može zbrisat kad god želi.
Ostaje svojom voljom.
I ona i ja moramo puno novog naučit

Ćuko i ja smo skupa otkad je on takoreći došao na svijet.
Naša ljubav se zidala i kroz naviku

Dočim i ona i ja moramo zanemariti prijašnja iskustva i zidat iz početka

Zašto spominjem riječ “ljubav” u kontekstu pasa?
Pa zato jer se radi o principu koji je identičan u medjuljudskim odnosima.

Dok učim kako prić šmizli, paralelno zidam još jedan odnos.
Isto su otvorena vrata. Za oba smjera. I Ostat i otic.
I isto sve može samo mic po mic
Ko pragovori sa srnom.
Nešto šušne i ode srna natrag u šumu

Osoba isteaumirana svojim iskustvom mora osvijestit da ta iskustva definiraju samo njen svijet. Ne čitav svijet.
Kao što osoba koja pokazuje neki drugi svijet mora osvijestit da pokazivanje drugog može bit isto tako traumatično kao ono loše.
Jer ne znamo obrasce. Ne znamo protokole za sreće. Ne znamo čitati energije u plusu. Jer intenzitet definiramo kao negativno.
Jer, otkud tolika energija u sreći, pomisli onaj tko je živio u bezdanu. Bez dna

Mic po mic

Kamenčić po kamenčić.

Uz kamaru rupa izmedju

A u te rupe utkat sve

Ingeniozna ti je spoznaja da svatko ko je proživio svoju priču ima zadršku kod stvaranja novih veza.
Potvrdilo mi se to nekoliko puta i svi su u skladu s onim kaj si rekel.
Bitno je bit tolerantan i strpljiv ali nije to uvijek moguće zahvaljujući vlastitim traumama.
Malo je onih koji su u tome uspjeli ali kad se to dogodi zadovoljstvo je neuporedivo sa bilo čime do tada.
I ja svoju macu često nazivam Šmizla mada ima svoje regularno ime ali smo mi ipak zajedno od njenog početka.
Ono kaj ti pokušavaš puno je teže.
Kapa dole na razumijevanju.
Bu i ona to vidla.

Evo vidiš ti kume moj i ja san u ovomu zapisu naša dio sebe.

Eto tako kako ti oćeš tu Šmizlu socijalizirat, umilit se ti njon, dat jon ljubavi jer jon to triba, tako kume moj meni sinoć došlo dok san hleda Hajduka i gledan onoga Bambu šta igra desno krilo e

I tačno mi ga došlo onako ljucki iz podan duše zagrlit i reć mu:

Bamba moj puno si mi drag i vidin da dajes puno truda i force onako iz podan duše i ja te volin, a znan da nikad iz tebe ni od tebe ništa, a ja te isto volin i grlin te i drag si mi i wto pomiri s3 sa tin da otebebe nikad dobra igrača ali zato moje srce si kupija za navik e.

Pero, strpljenje svakako. Pogotovo bi ga ljudi naših godina trebali imati uzgojenog.
I difoltnog. Primjenjivo na sve životne okolnosti.
Paradoksalno, sto nam je manje vremena ostalo prije odlaska na ahiret il’ Valhalu (ovisi klanja li se tradicionalno ili ovo novo, po Bologni), zapravo imamo sve više vremena za strpljenje.
Za toleranciju nisam baš siguran da je dobar alat. Tolerancija u korijenu ima trgovinu. Ono, trpim dok dobijam za uzvrat nešto. Daška je to nego trgovina.

Više sam za prihvaćanje per se

Jaro, nikom nije lako igrat za Hajduka. Jer Hajduk nema navijače. Ima familiju. Prgavu.
Kao kad u selu imaš lokalnog buzdu. A buzdo nekad može nekad ne može. Kad može svak se poistovjeti s buzdom. Kad ne može, svak mu oće jebat i oca i mater, ali draži na buzdo tisuću puta od tuđeg zlatnog kogagod. Za buzdu i poginit kad je vakat.
Al kad prodje vakat, opet svak o buzdi ima neki stav kako bi buzdo trebao. E unda mu se jebe i oca i mater. Jer to je red u familiji Di se voli.
Tamo Di nema ljubavi nema ni svađe. Takve su prgave familije.

Lako je bilo prije dok su za Hajduk igrala Hajdukova dica. Svi kontali to nešto.
A sad dodju ovi od kojekuda, nemaju pojma šta ih je snašlo. Stres je to.
Nije ni Livaji lako, a kamoli će nekom momku, profesionalcu, došao sa kakve akademije. Misli se mozak, jac igrat najbolje sto znam, kako trener kaže, dobijem placu i to je to.
E, oš govno
Mi ćemo ti rec