Čovječe, kakav blog!

Ne, ne mislim da sam bila preoštra.
Svi znamo da ljubav podliježe zakonima ponude i potražnje kao i sve u životu.
Pošteno znači- u nekom skladu, balansu.

Također, tu vrijedi načelo slobodne volje.
Netko može biti lud pa npr.kilu banana pristati platiti milijun eura.
Ako je lud jbg njegova stvar.
Ali ako nekom pokušavaš utrapiti kilu banana za milijun eura, taj tvoj prijedlog će vjerojatno biti odjeban. Grubo odjeban.

Za konkretnu osobu smatram da se upravo o tom radi.
Ima on i memoriju o svojim postupcima ili ne; ima i vagu i ogledalo i saznanje da u slobodno vrijeme ne vozi bicikl (hahahahahaha...) nego hrče i davi se u apnejama.
Ima on i saznanje o tome da ja to apsolutno u svom životu niti trebam niti zaslužujem.

E tu postane bezobrazno- i to je dio koji je zapravo svakom inteligentnom uvredljiv.
Sve o sebi znaš, pa ipak nekaj pokušavaš, bez pokrića, obična gomila govana.

Naravno, svatko sebi voli pridodati neku osobinu i šarm.
Pa će uveličati kakvu svoju poruku, od poziva halucinirati odnose, misliti da neka doskočica može zamijeniti punokrvan život koji uključuje pokretnost, seks itd.
Moje je da kažem- gospon, gonite se u kurac, vašu kilu banana prodati možete samo idiotu.

Mada tek idioti tu znaju biti još kudikamo grublji u svojoj pretjeranoj jednostavnosti.

Ljudi koji zabrazde u pasivnosti i tromosti imaju svoj ćup govana za izjesti, mi brzopleti i agitirani pak svoj.
Sve je to život!
Ali s velikom odbojnošću gledam na ljude koji sebe ne znaju pozicionirati negdje na koordinatama života, koji će biti vrlo lucidni u analizama drugih, a sebi oprostiti nemali detalj da su praktički nepokretni zbog debljine (nečeg na što se može utjecati!), i sebi davati komociju uletavanja npr.meni.

Da je tu pokazan ikakav trud/nastojanje/sposobnost.
Pa prođe mu život u prdenju na starom kauču, maštarijama, neuspjesima i halucinacijama.
U se, na se, podase, da li ikad ikom išta osim svojoj guzici?
(Pardon! Psima- to je ono što pričam da mnogi mentalno bolesni ljudi umjesto rada na sebi, odluče suvišak vremena provoditi u maštanju o ljubavi psa i gledanje mu triput dnevno u zasran šupak. Da ih bar šeta- ovdje je u pitanju samo dat što hrane).

Pa valjda misli da se ne računa da je pokazao 0 kako svakom tako i meni.
I misli da će s par (očito ga poznaš pa što ne reći- sisačkih) fora i sat vremena pametovanja o tom što od MOJE imovine da prodam jer ima on biznis mozak (studirao Ekonomiju 1 semestar i fulao sve moguće poslovne stvari, bolje da je u Dunav drko i rujno vino pio)... besramno, s 200 neljudskih kila, baš meni na grbu sjesti.

Halo, halo! Nabedinala se ova žena u životu da bi trutovima uspavanim u ždrijelo prinosila!
Pa hajde mi reci, nema li tu i bezobrazluka?
Ima, itekako, računica s tim da baš ja ne znam pošto kila banana.

Ajde ajde, mene ćeš. Ljudi moji, jedan je život i proći će uludo ne naučimo li kad treba reći NE, kad DA a kada IDI U PIČKU MATERINU ponadasve.