Godot samo što nije

Ima nečeg ljekovitog kad se izvučeš iz virtualnog svijeta, makneš od ekrana i staneš pred pozornicu. Sinoć je taj lijek isporučila Nevladina organizacija, oživjevši onaj neponovljivi, vječni duh Vlade Divljana. Atmosfera na koncertu bila je čista, nepatvorena pozitiva. Bend nas je besprijekorno proveo kroz onaj najfiniji glazbeni presjek. Kad krene onaj prepoznatljivi, melankolični uvod u "Rusiju", jednostavno te prođu trnci, a onda te doslovno lansiraju kad zagrme "Maljčiki" i cijeli prostor eksplodira u skakanju. Naravno, setlista ne bi bila potpuna bez onih bezvremenskih klasika. Čuti "Devojko mala" i emotivnu "Malenu" uživo pravi je podsjetnik na to kako se nekad stvarala prava, iskrena glazba s dušom.

A kad govorimo o ritmu i energiji, jedna scena mi se posebno urezala u pamćenje. Par redova ispred mog društva bila je jedna mala plava. Zapravo, reći da je "bila" tamo je kriva riječ – ta djevojka je od prve do zadnje sekunde energično otplesala doslovno svaku stvar na repertoaru. Nema stajanja u mjestu, nema poziranja – to je bila gola, sirova energija rock 'n' rolla i savršena demonstracija onoga što bi uživanje u živoj svirci zapravo trebalo biti. Gledajući nju, vidiš točno onu strast za životom koja danas mnogima kronično fali. Naravno da nisam gubio vrijeme na taktiziranje. Nakon svirke sam joj prišao, direktno joj rekao koliko me oduševila ta njezina energija i jasno joj dao do znanja da se vidimo i na nekom sljedećem koncertu. Nema igrica, nema čekanja – samo direktno, u glavu.

Glazbeni vrhunac večeri definitivno je bilo gostovanje Remi. Žena je potpuno razvalila i maestralno otpjevala "Retko te viđam sa devojkama". A onaj najbolji dio uslijedio je nakon same svirke – još jedan dokaz da su najveći zapravo najjednostavniji. Pao je obavezni selfie s Remi, koja je uživo nevjerojatno toplo, normalno i pristupačno biće. Zadržali smo se u priči i s ekipom iz benda. Dečki su prva liga, vrhunski glazbenici, a istovremeno nevjerojatno opušteni i spremni za razgovor. To je ta prava ekipa s kojom vrijedi dijeliti noć.

Kada doživiš ovakvu večer punu pravih, opipljivih trenutaka i živih ljudi, tek onda shvatiš koliko su zapravo promašene sve one virtualne drame i pametovanja kojima su mreže zatrovane. Zato za sam kraj, imam samo jednu, vrlo jednostavnu poruku za sve dežurne analitičare:

Odavno su ljudi rekli: psi laju a karavane prolaze. Zato dragi moji psi, sad krenite s lajanjem. Moje karavane idu dalje!

Link

ne znam o čem pričaš
ova ...rusija....jel znaš da se vlade okreće u grobu....

https://www.youtube.com/watch?v=FJdF5c1OKYk&list=RDFJdF5c1OKYk&start_radio=
1

ajd usporedi...

Rock je u nama...

https://www.youtube.com/watch?v=SLMeamKyQfQ&list=RDSLMeamKyQfQ&start_radio=
1

hmmm...

ja bih to bolje...

Ali nisi.