Godot samo što nije

Četvrtak je. Vrijeme kad se misli polako pakiraju za subotu i Hard Place. Na repertoaru je Ringišpil, tribute Balaševiću. Idem čuti te stihove o Panoniji, ne zbog patetike, nego jer mi treba taj mirni, tečni ritam dok stojim na ovom našem asfaltu.

Zadnji put kad sam bio tamo, na Cortu, Hard je pucao od Azre. I dok je zrak titrao od onog sirovog zvuka, sjetio sam se Maje. Sjetio sam se onog našeg poljupca i svega što je nakon njega išlo tako prirodno i ljudski.

Poštujem emocionalnu zrelost više od ičega. Maji treba skinuti kapu jer se sutradan nije izvlačila na zanos, alkohol ili atmosferu. Nije tražila isprike za trenutak koji se desio. Rekla je: „Bio je to trenutak i svjesno sam ga izabrala.“ To je žena s rijetkom pismenošću srca. Kod nje nije bilo igrica, mjerenja vremena za odgovor ili bježanja iza zidova jer si, eto, čovjek od krvi i mesa koji nekad umoran zaspe. Imala je hrabrosti biti stvarna i stajati iza onoga što osjeća.

I dok se probijam kroz ovaj tjedan, kroz sve te odgođene kave zbog nekih oglasa za aute i vječnog „nemam vremena“, shvaćam koliko je to rijetko. Svi bi neku filmsku bajku, a nitko ne bi uložio trud da očisti prašinu s ploče i stvarno sasluša onog drugog. Ljudi bi prava, ali se boje vlastitih izbora.

Zato u subotu idem na Ringišpil. Možda će krenuti „D-mol“, onaj sivi ton koji svi mi koji ne pristajemo na instant odnose nosimo u džepu. Možda će netko pjevati o „Lepoj protinoj kćeri“, a ja ću se sjetiti svih onih koji su pobjegli jer im je jednostavnost bila sumnjiva.

Tražim ženu koja razumije taj sudar svjetova. Koju ne plaši sjeta Đoleta, niti Azrina oštrina. Koju ne plaši netko tko zna prepoznati praline, ali zna i zalijepiti Hansaplast kad ga cipele izdaju.

Vidimo se u Hardu. Ja sam onaj koji ne traži spasitelja, nego pojačalo. Onaj koji cijeni kad je netko dovoljno zreo da kaže „da“ životu i stoji iza toga, bez filtera i bez fige u džepu.

Četvrtak prolazi. Subota dolazi. A taj poljubac... on je podsjetnik da se prave stvari ne planiraju, one se jednostavno dese kad si dovoljno čovjek da ne bježiš od onoga što si izabrao.

Link