vještičje kronike

preciznije 4.o5.'80.

bila sam fkt klinka, i mama me je taman taj sunčani majski dan
vodila iz vrtića na zvijezdi, doma
(gle užasa i danas se tako zove, ah da nije to Ta, omrznuta)
ali tramvaji nisu vozili, već su svi čekači tramvaja bili pošlihtani u špalir
jer očekivao se prolazak predsjednika i maršala
(jer da, bio je jedini predsjednik koji je aktivno zapovijedao i sudjelovao u nob,u)
i mahali smo mu svi, i on je nama, i sjećam se i osmjeha i njegovih naočala bez okvira
jer bio je u bijelom odijelu, i bijelom mercedesu sa otvorenim krovom
a ja sam imala svoje voljene nove opatija lakaste lohane crno bijele cipelice,
i baš sam si bila ponosna i lijepa, pa mi je bilo drago,
kaj smo si mahali ili zapravo svejedno, jer vrtićka klinka..
a onda smo sa školom još jednom išli na doček , ali jeee, nema nastave
i bili opet u špaliru, a neki mahali zastavicama, a mi neki mudrijaši gledali gdje su raspoređeni snajperi po krovovima,
duž jesenskog zrinjevca,
a onda je bila ta nedjelja, poslije 1.maja, kada je prekinut prenos utakmice na poljudu
a Miroslav Lilić je 4.svibnja ‘80. u 15:05 rekao:
"Radničkoj klasi, radnim ljudima i građanima, narodima i narodnostima Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije i Predsjedništvo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, objavljuju: Umro je drug Tito”
i gle nigdje ne piše i niko ne izgovara da je to bila komunistička država, već samo partija, ali šta sad
sve su to crveni i ista bagra...
tak da je tu nedjelju, nakon te objave na tv,u i kod nas doma zavladala tišina
a Poljud je plakao, cijeli i ništ oni nisu spontano zapjevali, ma kakvi,
to su žbiri, špicli poveli, pa oš neš pjevaš i plačeš, šta ćeš
a i naši ionako uvijek težili državnoj službi
i sve je opet to naravno po naredbi, jer kamere snimaju i hrvatska te gleda, jer sve se prati i evidentira
i treba biti mudar, pa si facu pretvoriti u grčku teatarsku masku tragičara, koji se učas zapravo smije
a onda je opet bilo skroz masovno okupljanje na kolodvoru, jer Plavi vlak, ispraćaj,
a nije bio baš nešto ni sunčan dan, koliko se maglovito sjećam
a mene su priveli i još nekolicinu nas neposlušnih, neprilagođenih, glupih, ludih
a koji eto nikako pustiti suzu na kolodvoru
i šuškalo se da su njih sigurno streljali ili makar pozatvarali u samice gradiške
je to su oni kaj smo ih posle zvali “gradiščanski hrvati”
mene nisu, jer sam bila full maloljetna, al zatefterena sam negdje ziher
ko u stasijevim dosjeima, na opći užas staraca, učiteljice i cijelog razreda osnovnjaka...
a kolko ste puta vi vidli Tita?

Jutro!
Ja sam išla u subotu u rano jutro busom za Ljubljanu a onda za Vipavu u posjet svom vojaku zaručniku..daj mu Bog duši lako....i u nedjelju u mi je autobus iz Ljubljane za Zagreb kretao u 15h.
I bus je krenuo i vrlo brzo smo svi primijetili da je svuda kuda smo prolazili po gradu jako puno milicije i o tome smo i razgovarali.
Muzika je svirala na radiju nekakva čudna i u jednom trenutku je voditelj rekao"Umro je drug Tito".
Par trenutaka je bila jeziva tišina a onda su se počeli javljati jecaji..plač.Pored mene je sjedio vojnik koji je plakao...ja sam plakala i onako iskreno...baš sam bila u šoku kao da mi je umro netko ..najmiliji.
Kada smo izašli iz grada.....u nekom mjestu je bus stao..ušao je pijani muškarac koji je pjevao neku novokomponovanu veselu pjesmu.U ruci je nosio demižon u kojem sigurno nije bila voda.Nekoliko puta ga je kondukter opomenuo da se smiri a kada u tome nije uspio ..bus je stao i on i demižon su bili izbačeni van!
Kada sam stigla u Zagreb vidjelo se kako se ljudi grupiraju i razgovaraju i plaću.
Stigavši u Križevce...dočekala me prijateljica i onako veselo dotrčala do mene i nije imala poima kaj se dogodilo i meni je to bilo jako čudno tim više kaj je uvijek sve znala.To mi je za uvijek ostala enigma.
No.....voljela sam Tita kao i mnogi koji to danas ne bi priznali da im nokte vadiš.
Da....taj 04.05.1980. u 15,05 će mi zaista ostati jako urezan u sjećanje do zadnjeg detalja.

Cijeli život pokušavam biti racionalan. Niti sam plakao, nit sudjelovao u ceremonijama oko njegove smrti. Zakačio sam se i sa punicom oko toga, ali sa obrazloženjem da je glupo plakati oko smrti nekoga tko ima 88 godina. Još sam tupio da je živio više nego kvalitetan život, a bome je. Uglavnom situacija oko njega nije crno bijela. Mnoge stvari smo saznali poslije devedesetih, a do tada je bila čista lakirovka, a prijetnja ozbiljnim sankcijama spriječavala je bilo kakvu kritičku riječ.

Dragi Krelec...pa mi i pričamo o 80-toj i tom trenutku...a kaj je bilo posle...e jbg....svašta je bilo i najbolje da se bavimo onim kaj je danas jer nam jedino to more pomoći...ako uopće ima pomoći.No....ako je kolegica naš pokrenula temu onda sam evo dala svoj skromni doprinos i napisala kak je to bilo taj trenutak u mom ili našim životima..u mom je bilo tak:-)

ja sam bio 45°48′46″N 15°58′39″E s aluminijskom kapicom na glavi i gledao u nebo :)

nebili ugledao DDT a :)

Ne treba ti veličanje diktatora!

Ja sam 1980. godine već imala svoju prvu kćer i radila sam puno radno vrijeme i baš mi ti trenuci nisu ostali u sjećanju.

Valjda sam tada imala briga druge naravi, jer sam se 1981. drugi put udala.

Čak i za mene je to bilo davno, Jerry Lee Lewis je uvelike svirao klavir i pjevao Rock and Roll, ta mu je godina baš bila uspješna, imao je koncerte po cijeloj Americi i u Europi u Engleskoj i Francuskoj - a ja nisam niti znala da postoji.

Štošta ja tada nisam bila znala, u neku ruku sam bila dijete koje je vjerovalo u sve što mu se servira. A imala sam već 32 godine. A naivna, k'o beba.
Kad sam postala ovako propitljiva, skeptična i cinična? Kad mi se to dogodilo?

Znam kada sam se počela mijenjati, u procesu zvanom život, od ljudi koji su mi bili najbliži i koji su me trebali najviše voljeti. A nisu. Tj. samo deklarativno i na papiru.
Ali to sam shvatila tek nedavno. Dugo mi je trebalo, ali bolje ikad, nego nikad.

Ja se nekako više sjećam kad je bio umro JF Kennedy. Ljudi su isto plakali na ulicama.

U stvari sjećam se ispraćaja 'vlaka', da smo s posla išli van (znači nije bila nedjelja), negdje su nas autobusima firme bacili na Lenucijevu potkovu, ne znam točno koji trg, jedan od ona tri i znam da je bila tišina, ljudima je baš bilo žao, valjda i meni, ja jesam emotivna osoba. I bilo nas je puno.

Ali baš se ne sjećam dobro. Više se sjećam kad smo nakon nekog vremena s firmom išli u Beograd, na grob drugu Titu, e to je bilo za pamćenje, ali nije za ovdje napisati zbog pikantnih detalja. To je za mene bilo jako važno putovanje, a grob...pa i to je bilo zabavno. Najviše se sjećam onih ptičurina koje su se stravično glasale, da su mi se kosti u tijelu kočile od straha. Paunovi. Da se razumijemo, moja uvjerenja nemaju nikakve veze s tadašnjim događajima, to je sve počelo puno, puno prije.

Pa te 1980. moja mama je već bila mrtva 9 godina. Ona je bila ta koja mi je nehotice usadila sva moja uvjerenja koja imam i danas. A ništa mi nije pričala, samo su se povremeno sastajale preživjele 'logorašice' i ja te priče baš nisam slušala u detalje, sad mi je žao, ali to je bilo stvarno....trebalo je to zapisivati (imam ja nešto, ali mi se ne da kopati po tim papirima, samo mi budi neugodna sjećanja, a to izbjegavam, jer mi je sranja dosta) i kad mi kažu danas da Jasenovac nije postojao i ostali logori, s takvima niti ne razgovaram. Ili su neinformirani ili što je najgore, glupi su.
Tako, 1980. mogu reći šta je bilo na putu za Beograd na grobu druga Tita - ali neću.

Ja san jos neutješan od tog dana, e.

Ali Bog mu da pokoj jer bilo pa prošlo.

Samo me uvik začude ljudi koji mogu bit tako sljepi pa recimo ne vidjet da je Tito bio klasični diktator i da je Jasenovac bio koncetracioni logor, i uvik se pitam šta je tim ljudima da su tako zasljepljeni.

Riki, diktator ili ne, to je bio naš život dugo godina i lako je biti general nakon bitke.

On nam je napravio život kakav smo imali, tada nakon ogromnog rata koji nas je bio totalno devastirao u svakomn pogledu. Tito nam je vratio glas kao narodu. Opet smo počeli postojati u svijetu i ne vjerujem da bi u tadašnje vrijeme itko učinio bolje.

Tako je bilo i valjda je tako trebalo biti.
I bez veze je sada diskutirati, što bi bilo da je bilo, jer nije bilo.
A vi što ste niste bili niti rodili, svatko je imao utjecaj od svakoga, a vi mlađarija, praktički nitko od pravoga.
Tak da ja o tome ne diskutiram, naročito ne s onima koji pojma nemaju.

Da ..i ja se danas čudim ljudima koji obilježavaju u Kumrovcu svašta ...to je istina ali.....bilo je pitanje...gdje ste bili toga datuma???Ništa ni manje a ni više tako da se ne bi neke stvari krivo povezale.Svi ste u to vrijeme živjeli...puno ljudi i jako dobro...puno ljudi od tada ima stanove koji su danas nezamislivi i nije sve bilo tako crno..jer nije bilo.I danas se i te kako imamo sa čime boriti malo žešće..no..opet neki imaju koristi i šute..pa kaj????

ja mislim da DDT za ovo nije znao



https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/a-sto-je-s-ulogom-milke-planinc-u-kocev
skom-rogu.html

https://www.hrvatski-fokus.hr/2026/03/71920/

arapo a akcija imaš kuću vrati stan u smislu zauzimanja praznih stanova nakon rata i dolaska ljudi iz svemira u odnosu na domicilno
stanovništvo koje je izdvajalo za te stanove a nije dobilo ništa osim priča o bratstvu i jedinstvu naših naroda i narodnosti

i zašto danas nema toga da dobiješ stan ono ideja je super

Romane, onak prijateljski, jesi li skužio gdje god se pojaviš, diskusija prestaje...ajd malo unormali

tog se mogao sjetiti samo DDT i partizani kao i konfiskacije i ostalih revolucionarnih metoda poput nacionalizacije da narodu bude bolje i da narod vlada nad sredsvima :)

na zapovjed mama :) majn firer :)



https://www.youtube.com/watch?v=zZct-itCwPE

https://www.youtube.com/watch?v=dKfGG3vd1u8

mama evo vratio sam se na liniju :)))))

Romane..nikada nisam imala ništa protiv da ljudi koji su na pošten način stekli 10 kuća i stanova i jahti i ne znam čega imaju još i više jer...ako živim u bogatom društvu ..pretpostavka je da cu i ja možda biti bogata jednoga dana ako mi je do toga uopće stalo...a nije mi bilo stalo i to svi koji me poznaju dobro znaju.Ne mogu smisliti ove kaj imaju toliko da ni ne znaju gdje im je sve to ..a na imovinskoj sve i ne piše.Ne mogu podnijeti da nam se djeca pretvaraju u robove od mladosti kako bi nešto nabrali ne za starost nego za preživjeti od mladosti.Koliko god nisam kroz život imala jer sam bila poštena i nisu me mogli ničim kupiti...još uvijek mislim da sam bolje živjela od mnogih koji su imali puno više....materijalnog naravno:-))

arapo svima prema potrebama onak pošteno samoupravljački :)

a RF zdrave snage našeg društva i antifašisti odlučuju kome i koliko :) opnak po poštenju :)

a sljedbenici sime i 11.ličke kao mentori :) potreba :)

arapo a kako po tebi obeštetiti one koji nisu dobili ništa a bili su dio sna o bratstvu i jedinstvu naših naroda i narodnosti :)

osim onog bila su takva vremena :)

Pa jbg Romane...nisu se snašli..kakvo obeštećenje..baš si smešan:-))

popušili ste :) drugari :))))))

arapo nisi se snašao druže romane :) jel to to :)

Ko je popušil je popušil ..nema reklamacija druže:-)

onak komunistički pošteno :) kao i sistem :)

sam da me ne ulovi karcinom :) od tolikog :) pušenja :))))) poštenja :))))))))))))))

Romane..nema ti ova priča kraj...ali..budi siguran.....za neke je kraj bio strašan i zato.....budi sretan tu gdje jesi i uživaj u onome što imaš i radi na onome što nemaš a želiš.Ja idem papati...gladna sam...čao:-))

arapo ti si san svih zdravih snaga našeg društva i antifašista :)

Hahahah...Romane..a ti si me baš sad od srca nasmijao...klopa će mi lakše sjesti!:-))

hvala ti Arapo, na podijeljenom iskustvu i sjećanju :))

@Đusi da, objavljena je vijest u nedjelju, plavi vlak je valjda prolazio u utorak? srijedu? jer da, bio je radni dan..i škola i svi sa posla...

čak se tada šuškalo da je zapravo umro nekoliko dana ranije, ali nisu objavili jer "slavio se 1. maj", pa kao da se ljudi opuste, druže, proslave i onda za uobičajeni vikend kad su svi već doma, objavljeno je...

:-))

i da, slažem se sa konstatacijom da je lako biti general poslije bitke i after pametovati...jer štaaa, jer ko ga je volio, ko plako...budalaština...nesvjesnih, zaluđenih

al ok

parcijalno sjećanje, događa se i najboljima...

o onim podacima da je vatikan zvonio, te da je bilo toliko svjetskih predsjednika i delegacija, prinčeva i princeza pa da je čak i brežnjevu suza dvije kanula...na oproštaju...o tome nećemo

a bilo je..
ali ah "zločinac, diktator, ubojica", šta je svijet i svi ti velikani znao o našoj falšnoj a after interpretaciji nedavne prošlosti i njegovoj/našoj ulozi u svjetskoj politici i nesvrstanima....

nemrete mi izbrisati sjećanje...na moje lohane crno bijele lakaste opatija cipele...:)))

Pa nedjeljom vrtići ne rade!

Vjerojatno su te vodili iz neke druge institucije! :-) -doktora uhvatio proljev! :-)

Mislio sam da si ti čvršča žena, demokratkinja, a zapravo ti je samo bad što tvoja opcija nije na vlasti. Ocjena: Narikača sklona idolopoklonstvu!

zar nije dobro u životu imati neki ideal?

idolopoklonstvo je pretjerivanje, ali svi smo moralni, etički ovakvi onakvi vođeni nekim idealom...

i ofcrs da nisam obožvateljica, l reklo bi se "vrlo cijenim firmu", jer vrijeme, jer polit okolnosti, jer druge opcije koje su se samo tada nudile.., jer opća devastacija svih europskih zemalja i gradova, jer glad, jer bolesti, jer rat, .itd itd

A jebi ga...bio svakakav kao i svi državnici tog vremena...no samo njemu su zvonila zvona u Vatikanu kada je umro..
Od gotovo pa feudalne,nepismene države i naroda postigao je da mu na sprovod dođe sva svjetska državnička elita.

Za ideale, ginu budale! -Riblja čorba

Puno toga u vezi sa sjećanjem je tzv. "Mendela efekt" tj. kada nešto jasno vidimo u prošlosti, a to uopće nije tako bilo.

Po sjećanju mendela efekt je dobio ime po Nelsonu Mendeli za kojega mnoštvo milsi da je on umro u zatvoru, a ne da je postao predsjednik JAR-a.

Tako se taj sindrom može primjenjivati na sve događaje osobne prirode, pa i na spomenuti datum vezan za tematiku zapisa.

No, znam da sam taj dan bio u garnizonu kao vojnik gušter". Sve je bilo stonirano i nikakve drame se nisu pdvijale.

btw. više se sjećam indijanca kojega sam izvukao iz kinder jajeta pradavnih godina kada sam radio u Sloveniji i otišao i popodnevni šoping u Austriju, te iz vica kupio kinder jaje. Točno se sjećam blagajne, reda i plaćanja..

Mendela sindrom čuda čini

Sijemo nevidljivo sjeme iz kojeg će niknuti čitava šuma čarobnih štapića

@dovla..stoji, šta jes jes

@Ric znam, al nemrem si pomoći

@ilija...također stoji , i da, stalno uzimam i taj efekt u obzir..(za ozbač), al na kraju ispada da valjda ipak imam i slikovitu i mirisnu i bla dost dobru memoriju..(mnogo njih mi to potvrdilo) tak da se ufam, da nisu samo "željene", već viđene plus osjetilne slike, al ko zna, krhko je znanje itd

:)) pa išlo se u Aut i zbog nessquika...i svega, časkom od maribora
i sve nam bilo jao ,
a na kraju smo ispali indijanci kojima su prodali kao dobar deal, šarene perlice i stakalca ogledalca..
pušioničari :(.

https://www.youtube.com/watch?v=UbqG1xsOBQo

Imao sam 10g
Stari se zaredao sa balkona da odmah dođem doma.
“Ne mogu sad, tek sam izašao. I lopta mi upala kroz prozor od garaže”
Odmah, reče stari. Za oktavu niže i kroz zube. Ono kad moraš skontat je odmah zaista odmah a ne “evo, sad ću”

Doma TV do daske, u dnevnoj par suseda.
Vidim da je neki kurac, Al taj isti kurac razumijem. Reklo mi “Umro je drug Tito”

Ja se sjetim šta bi moja zagrebačka baka rekla na vijesti o nečijoj smrti.
Pa on(a) je već bio star(a).
Srećom prešutim. Di će mulac pred ljudima govorit šta mu padne na pamet.
Još će dobit po mutriji.
Kontam, ako kažem da mi je žao, možda me puste opet van na nogomet.
To su već dvije triske, ali vrijedi pokušat.
Jbg, opet prešutio.
Reklo mi gdje da sjednem i da neka gledam TV.
Aj dobro, sve isto kao u 7:15 samo nema crtanog.
Stari svako malo ode se javit na telefon.
Da
Da
Hoću
Da
Tko zna šta onaj s druge strane drobi.
Stara u kupaoni nad kadom pere svoju uniformu teritorijalne obrane.
Sestra u svojoj sobi slaže salvete.
Ne mogu ju smislit jer ona ima svoju sobu. Ja nemam.

I to je manje više to čega se sjećam od tog dana.
I da mi drug je Tito ostao dužan jednu dobru nogometnu loptu. Yassa

Nije bilo ni crtanog tog dana

Ka ono reče yuice mama dosli autobusi pred firmu pa smo tad otisli ispratit pokojnika na kolodvor.

Ka ono dosli autobusi slucajno a mi spontano usli u njih svi sa istom zeljom spontanom e.

Ma kavi da je to netko organizira ni slucajno i jos su drugovi sekretari pitali ako netko ne zeli ic neka se slobodno javi, necemo mu nista, časna komunistička e

A sjećanja, sjećanja su uvik selektivna i osobna, a fakti i činjenice su činjenice

Nije to bilo tako Jare, pokojnik je stizao vlakom is Slovenije, nas su pokupili autobusi da idemo ispratiti vlak u kojem je već bio pokojnik, još od Slovenije.
Autobusi su bili od firme, svaki dan su vozili po gradu i okolici i dovozili ljude na posao i odvozili ih s posla. Ti isti autobusi su došli po nas za ispraćaj, ništa nije bilo posebno.
Ali meni je sve to tada bilo normalno, što je i bilo, za tadašnje vrijeme. Lako vama nakon 45 godina pričati. Mogu i ja.
Evo, bla, bla, bla...

Samo...malo je vas ovdje koji ste tada bili odrasli, malo vas je koji ste živjeli i radili u Zagrebu, sve u svemu, nema tu baš diskutanata koji iz prve ruke mogu nešto reći...

mah Đus:*
ne žele čuti
ne žele znati
ne žele učiti


to im je siguran put u rajske dvore, jer blago si ga siromašnim duhom..itd...:)

zagreb nepokoreni grad :)))
sf sn

čime se Eu ponosi, novohrvati se srame

Zagreb je tijekom Drugog svjetskog rata bio snažno središte ilegalnog antifašističkog otpora, u kojem su žene igrale ključne, a često prešućivane uloge. One su djelovale kao kurirke, obavještajne časnice, organizatorke ilegalnih tiskara i borkinje

Diana Budisavljević: Iako rodom Austrijanka, njezina humanitarna akcija iz Zagreba spasila je živote više od 10.000 djece (ukupno oko 12.000 ljudi) iz ustaških logora smrti. Organizirala je veliku akciju izvlačenja djece i njihovog smještaja u zagrebačke i druge obitelji.

Nada Dimić: Neustrašiva borkinja, ilegalka i članica Komunističke partije koja je djelovala u Zagrebu i okolici. Postala je simbol otpora, a nakon rata njezino ime nosila je poznata zagrebačka tvornica trikotaže.


Sestre Baković (Rajka i Zdenka): Zagrebačke studentice i ilegalke čiji je stan u centru grada bio centar organizacije otpora. Obje su uhićene, mučene i ubijene od strane ustaških vlasti 1941. godine

Kata Dumbović - Adžijina: Značajna figura ilegalnog pokreta u Zagrebu, poginula u srpnju 1941. pokušavajući spasiti partizane iz ustaškog logora Kerestinec. Proglašena je narodnom heroinom

Anka Butorac: Ilegalna radnica i organizatorka otpora u Zagrebu, aktivna u prikupljanju pomoći i organizaciji boraca. Također je proglašena narodnom heroinom
Ove žene, među kojima su mnoge bile vrlo mlade, svjesno su riskirale živote u okupiranom Zagrebu, boreći se protiv ustaškog režima i fašizm

malo relevantne povijesti


bez raznih svjedočanstava gdje ko kada kako

mislim sada mi tu neke novoustaške fore neće dati da se slavi 8.maja

svašta..

Obilježavanje Dana oslobođenja Zagreba više nije u modi.??
očito je, "dvostruka konotacija", je učinila svoje
pušteno je iz boce zlo
i ohrabrivano da viče i busa se u prsa potomstvo kojem je fašizam bit će srcu prirastao
a pobjednici su im tek mračni koljači koje treba posramljivati i pljuvačkom nagraditi.

ma zar?

I Europa ne bi smjela slaviti Dan pobjede nad fašizmom jer su nemilosrdno bombardirani brojni gradovi.
to kaj su francuzi delali svojima po parizu, uključujući i žene koje su šurovale sa neprijateljima,,nećemo? ili ah nema veze

jer naravno
Za razliku od Fašizma koji je sve radio kako valja..koje crnilo bokte -
jer fašizam , ustašija, četnici, belogardejci, kvinslinzi pravedno su sudili,
kažnjavalo se samo krivce, štitilo nedužne.

ma Jer, daaaa
samo su partizani bili zli. ubijali nožem, batom,kamom, vješali..
i inače je u povijesti opće poznato da su svi drugi pobjednici bili milostivi prema poraženima i pravedni do boli. ...


howyesno

Ja slavim Dan oslobođenja Zagreba


ponosito, ustrajno

slava im

SF SN!

al da stoji i ova, stoji


La mamma dei cretini è sempre incinta.

Vi ne slavite nikakvo oslobođenje Zagreba niti slavite antifašizam, vi slavite uvođenje i pobjedu komunisticke diktature i obnovu jugoslavije, vi osobe luconose svijetle buducnosti odgojene u tuđim otrtim kucama i koljevkama, bezdusni kao i vasi preci

Kako ono ide

Moja baba sa grmeca streljala stare zsgrebcane da bi ona postala jos starji zwgrebcanin od starih zgrebcana e

Abate jarac bum opal niz antifasisticke stenge ako ove dodu na vlast e