Sapiens numquam satiatur!

Link za lijene i/ili nepismene:

Kažeš da ti inbox odzvanja k’o prazan stan…sve redom :
- Kak si? ,
- Di si?
- Šta se radi?
i kraljevska: - E, šta ima?” ... jezični minimalizam.
Ja ulijećem k’o turski "sapuničar" u završnoj sceni,
previše dramatičan za ostat' u sjeni.

Malo sam stariji… al’ riječi su mi mlade,
i slažem rečenice k’o Đole balade.

Spotičeš se namjerno da mi padneš u ruke.
Reci mi. Jel' ovo samo chat...ili nešto više?

Taman sam vruć,tamo gdje si hladna,
Taman je mjera da priča bude skladna.

Iz šale u misao, iz misli u akciju,
nasmij se ako hvataš istu vibraciju.

Predložim e-mail…ti kažeš “ne danas”.
Znam da to znači: bilo bi previše za nas.

Jer mail je prostor gdje ljudi se ogole,
a mi se skrivamo za fore i fazone.

Naviknuh se da si tu…između kave i sna.
Čudno…kako netko virtualan postane potreba.

Vraćam na sprdnju… čim postane stvarno.
Jer ako priznam da si me zavela
igra prestaje, slijede nova pravila.

Neću te zvati, samo ću te željeti.
Kad i ti to osjetiš…već ćemo se voljeti.

Mi ne flertamo. Mi analiziramo.
Ti me ispravljaš..
baš gdje to treba.

Taman sam lud, koliko si hladna.
Taman je mjera da priča bude skladna.

Iz šale u misao, iz misli u akciju,
namjesti mozak na istu frekvenciju.

Neću te zvati…Nemoj me zvati…
Što nam se događa ne moramo znati...