Sapiens numquam satiatur!

(zapisi iz tuđih cipela)

Tu sam, stojim mirno, na leđima mi plan za dan.
Ne čekam spas niti čudo, sama krojim let, živim san.
Jedan vitez me učio: - Šuti, sokoli znaju put!
Srce tvrdo, ruke grube i pogled krut.

Ne tražim bajke zlaćane, ni sunce što zasljepljuje.
Jer hladno zna bit i ljeti kad te netko - ne čuje.

Sokoli ne sele u kaveze, pa makar zlatni bili.
Nedam nebo za obale gdje bi me krotili.
Sokoli ne sele u kaveze, gdje sunce sja cijeli dan.
Radije vjetar u Lici nego tuđi balkon - prekrasan..

Visok, drag i uvjerljiv, priče bez kraja i konca.
Bivše žene, tuđe krivnje, a mene ne pita niti — “kako si?”
Imperativi, "preseli se, sve će biti lakše tad.
Ja Tarzan, ti šuti i šetaj, budi lijepa, znaš da volim sklad"

Ali osjetim kad odnos traži da nestanem ja.
Kada - “mi” - zapravo znači da tvoja je posljednja.
Možeš pričat satima, a da me ne vidiš ti.
Iako je sunce u zenitu, do kosti - ti leden si.

Intuicija tu vrisne glasno: Nedaj krila za odsjaj !

Sokoli ne sele u kaveze, ne, ne sele nikad, znaj!
Ne dajem let, niti krila to bio bi moj kraj.
Sokoli ne sele u kaveze, slobodno nebo njima je dom.
Radije vjetar u Lici — nego topli balkon - s pogledom.

Draška me ...
... po jajcima, miseći da neću na njoj primjetiti u žurbi naopako odjevene gaćice. Predugo smo zajedno da bi tako olako mogla pomisliti nešto toliko glupo. A zna da primjetim svaku njenu novu trepavicu i uvijek joj je to smiješno i ruga mi se da ih opsesivno kompulzivno prebrajam. Iako se nasmijem tome kao lucidnoj šali, ipak mi nije jasno otkud to zna jer brojim ih sključivo dok spava ... sporovalno.

10.03.2008

(zapisi iz tuđih cipela)

Ja sam Sha la Ma la,
pedeset i četiri blond
i sive za gledati svijet ....

Cijenim iskrenost i inteligenciju,
nekoga tko neće biti sidro,
već napeto jedro.

Ne trpim laži, ni dvostruka mjerila
ili konotacije na razini nacije,
I ljude bez emocionalne inteligencije.

Sexy mi je Mozak....
kad ga je u izobilju

Ako znaš što znači biti slab na nekoga,
ako voliš eksperimentirati,
možda ćeš se razumjeti i u ovo moje - jedro.

Audio: Link

Zaustavljaš usne
da kožu ne dotaknu.
Dah postaje dodirom
dok ruke su neodlučne.

Svilenkasta toplina,
i fizika blizine,
gdje malo donosi puno,
gdje - kratko, traje koliko i zauvijek.

Ponirem u ustupljeni prostor.
Odgovaraš bez riječi.
Tišine pristaju.

Diraj me!
Uguši dah u poljupcu!
Zaljubi me!
U sebe!

"Ustajem tek da okrenem ploču."

Audio F: Link
Audio M: Link

"Večeras nastupaju
Ružni, stari lisci
Očajne pjevačice
I loši tekstopisci

Večeras nastupaju
Gadni udvarači
Pjesnici bez dara
I rezervni igrači

Večeras nastupaju
Glumci bez pokrića
Prerušene kurve
I zbor skorojevića

Večeras nastupaju
Cirkusanti niže klase
Nespretni plesači
I ljubimci šire mase

Večeras nastupaju
Grozni govornici
Lajavi modeli
I lažni pobjednici

Večeras nastupaju
Ološ, šljam i drolje
Kome je u interesu
Da narod zna za bolje?"

Audio: Link

(zapisi iz tuđih cipela)

Diskretno promatram par, za susjednim stolom. Sluša ga je s blagim osmijehom, više znatiželjna nego impresionirana. Nije joj bilo stalo da govori o sebi; puno joj je draže bilo slušati, postavljati pitanja, kopati ispod površine. Bila je od onih koje čeprkaju, istražuju, pokušavaju shvatiti kako ljudi funkcioniraju i zašto govore upravo to što govore.

Nasuprot nje - on koji baš voli pričati o sebi. Čak je i predložio da razgovor krene u tom smjeru. Nju je to zabavilo, ali i malo udaljilo. Nije se protivila, samo je pažljivo slušala, bilježeći u sebi sitne kontradikcije, male iluzije koje je nesvjesno gradio. Iluzije joj nisu bile drage. Doživljavala ih je kao obmane. Maštu je, s druge strane, poštovala – za nju je bila temelj kreativnosti. Razlika joj je bila važna, gotovo etička, i stalno se vraćala toj granici. Umjetnička iluzija joj je bila prihvatljiva jer pretpostavlja svijest o sebi; sve ostalo ju je više podsjećalo na mjesta gdje se iluzije klasificiraju i liječe, pretrpana i umorna. Primijetila je da voli slagati stvari tako da izgledaju zanimljivo, ali ne nužno duboko. Kao da je sve uredno posloženo, ali bez stvarne maštovitosti. I to ju je istovremeno zabavljalo i pomalo odbijalo. Nije se slagala s tvrdnjom da su najbolje stvari besplatne, ali joj se nije dalo raspravljati. Odapela je samo letimičan osmijehi i nastavila.

Razgovor im je često zapinjao za ograničenja — nedostatak prostora, nemogućnost da se sve kaže, frustraciju nekoga tko voli pričati, a mora sažimati. Njoj je to, unatoč svemu, postajalo simpatično. Tjeralo je na preciznost. Na kraju mu je ostavila kontakt na koji da se javi ako poželi govoriti šire, ozbiljnije, bez stega. Poželjela mu je ugodan dan, jer je navodno imala posla. U sebi kao da je nastavila preslagivati isto pitanje koje ju je cijelo vrijeme pratilo: kako iluzija funkcionira, što nosi i što ostavlja iza sebe — i gdje u svemu tome uopće počinje ili prestaje etika. Mislim, ovdje.

"Zbog Anice i bokala vina
zapalit ću Krajinu do Knina
zapalit ću dva tri srpska štaba
da baš ne bih dolazio džaba.“

čujem te na radiju,

- gle, ja sam tu, u Kninu, ne čekam te, nema vina..."

by IRMA

Audio: Link

na tvome ramenu ,
zaklonjen
od dodira,
Dahom te palim
jer...
još jednom bih...
još jednom iznova ...

Audio: Link

Što smo zreliji,
(oni pametniji)
više koriste mozak
nego ostale dijelove..
Opravdano?

U sjeni zastava koje šušte k'o lanci,
priče bez lica kruže starim putevima.
Govore ti tko si, prije nego prohodaš,
da te lakše pošalju u svoje rovove..

Čujem i tiše glasove, koji
ne trebaju neprijatelja da bi rasli
Čujem srce koje voli djelima,
bez rana, bez mučenja.

Ne ideš naprijed gledajući unatrag,
niti je sloboda ako druge stežeš.
Snaga je u onome što izgradiš sam,
nije to mit koji viče umjesto tebe.

Jer zemlja je veća od jedne riječi,
i dom je veći od jedne rane.
Ne bojim se buke niti galame,
bojim se šutnje - u kojoj prestajemo biti ljudi.

Skupljaju vas u gomile, kao kamenje za bacanje,
uvjeravaju da ste ratnici ako vičete glasno ,
A hrabrost nije buka ! Hrabrost je ruka koja gradi,
i čisto lice koje potpisuje svoju odluku.

Niti ideš naprijed gledajući unatrag,
niti je sloboda ako druge stežeš.
Tvoja je snaga u onome što izgradiš sam,
nije u mitu koji nudiš umjesto sebe.

Jer zemlja je veća i od tri riječi,
a dom je veći od jedne rane.
Ne bojim se buke niti galame,
bojim se šutnje - u kojoj prestajemo biti ljudi.

Kad sve laži popucaju s rubova
i kad ostane samo ono što jest,
hoćeš li tada slijediti glas
koji će od tebe - prati ruke, Hoćeš li?

Ne ideš naprijed gledajući unatrag,
niti je sloboda ako druge stežeš.
Snaga je ljubav koja ne pita „čiji si“,
nego „tko želiš postati danas“.

Jer budućnost je veća od svakog povika,
a istina tiša i jača od svake prijetnje.
Ne bojim se buke niti galame.
Bojim se šutnje kad je vrijeme - da budemo ljudi.

Audio: Link

Mirišem na pelin. Dajem na gorčinu. Čujem se.
Čujem se na pelin i uz riječi slatke mazim te.
I gorak i nježan.

S riječima tuge snovi plešu skupa.
Jutro rosom umiveno magla skriva.
Imaš priču, divlju tajnu, drhtiš mi u zagrljaju.

Riječi šušte nošene zadahom pelina.
Bol iz njih kao gorčina lijeka
Čisti ustajalost koja uništi sve što dotakne.

Gorki zrak zaziva znatiželju: Izađi, dođi, udahni me!
Gorki zrak zaziva strast: Udahni, makar bilo posljednje!

Očima sjajim poput zvijezda noćnog neba.
Gorčina gori, izgara uz svjetlost,
Igraju se riječi.

Mirišeš na mene, kao tajna,
kao dubina koja ti dušu potapa poput broda u oceanu.
Vali jesu život, al' od njih se i umire.

Mirišeš na pelin, okus posljednjeg poljupca.
gorkoslatki trag, kao stopa iz jure.

Linköping, 2025.

Audio: Link

(zapisi iz tuđih cipela)

Pokraj Broda
ispod velikog neba,
žena neka,
ćera, - ne hoda.

Sarkastično osmjehnuta.
Niti čeka, nit si prići daje
Kroz sunčane s placa,
revoltirane oči sjaje.

Točionicu vodi kad mora,
Tamo moli okret novog lista,
a riječima slika bolje od kista
kad priđe s dvokolice .

U mislima popločava,
kao u romanu, ranu.
Plava trava liječi tugu
dok banjo se trza ,
u krugu, na Mrtvom jugu.

U njenom vrtu tišina caruje,
Šute pjevalice, miruju zujalice.
Nema cvjetova po rubu svjetova,
Vrtlar ga... sunce mu jebem!!!
zanemaruje.

U zemlji vertiga
ona ima literaturu.
Ne treba selfie,
ni fensi vina u kadru,
Samo da bude pametna,
ova druga strana ekrana.

Ne traži ruke,
niti zaklon romantike,
Traži riječ koja zvoni – i u logici i u ironiji.
Ako si pametan,
mozak je najsexy, mišić,
znaš? :).

Ne laži, ne maži – inzistira,
budi ideja
u brišućem letu,
sluga prometeja.

Ona slobodno leti
svemirom vlastitih snova, samo
Iza svakog njenog zareza
polazi staza nova...
da bi te povela tamo.

Audio: Link

Audio: Neponovljiva - Dr A. - DK : Link

Zovem se Neponovljiva i već dugo ne tražim čudo, tražim Čovjeka koji me čuje i dok šutim,
osjeća misli moje kao svoje.
Bila sam i zabavna, i blaga, i tvoja, dok nisi mislio da trebaš biti i moj, a sad sam – svoja.
Ne, ne trebam kišobrane. Volim šetnje po kiši. Ljudi se stisnu, smanje se, postanu tiši,
Ne glume, ne traže, ne lažu... samo hodaju, mokri i istiniti.
Ne, ne tražim princa, ni viteza s krutim manirima, ali ako znaš što znači izreći „NE“ i zaista to misliti — možda si Čovjek iz moje priče, možda ima nade!
Ja, volim muškarce koji ne prevrću očima na riječi, koji znaju da se tišinu ne prekida iz nelagode, već da se sluša.
Ne, nisam ogorčena, nisam ni hladna, ali nisam niti prazna stranica za tvoje projekcije!
Ako znaš pročitati ironiju kao oklopljenu nježnost, ako me znaš nasmijati bez grimasa i šeprtljastih padova ...
Ako znaš doći i ostati, možda se neću samo nasmijati, možda ću ti pokazati i ono što još nikome nisam!
Zovem se: Neponovljiva i već dugo ne tražim čudo, tražim Čovjeka.

P.S. Sve je zabilježeno u tišini jednog poljupca.

Video:Link

Ponekad mi se učini sve u svijetu oko nas poznatim, kao da sam sve to već proživio i preživio.
A zapravo sam intenzivno doživio neke filmove.

1. Die Welle (Val); iz 2008 koji govori o tome je zapravo lako manipulirati mladim ljudima.

2. Idiocracy iz 2006, vizija razvoja potrošačkog društva zapakirana u gorku urnebesnu komediju. Film u kojem prepoznah neke svoje rođake, mnoge susjede, kolege s posla... Da nije zapakirano u komediju bio bi to horror. Ovako, uz čašu meda, žuč se proguta.

I titlovi su tamo.. Link
Skini pa vladaj.

Uvijek je zanimljivo vidjeti tko je što prepoznao :)

kooperativno: Ana & DK
Audio: Link

Dahom te palim,
nema uzmaka!
Gorjet ćeš na meni
dok te zora ne ugasi...