vještičje kronike

Muškarce ne "ubija" feminizam.
Ne ubija ih “woke”.
Ne ubija ih moderna žena.
Ubija ih činjenica da ih više nitko ne mora trpjeti.
To je ta istina od koje se najviše tresu.
Predugo je bilo dovoljno biti muško.
Imati kurac, glasniji ton, malo bezobrazluka, malo ljubomore, malo kontrole, malo “ja sam takav” —
i društvu bi se to prodalo kao snagu.
Kao autoritet.
Kao “glavu kuće”.
Kao muškarčinu.
A zapravo?
Pola tih samoprozvanih “pravih muškaraca” ne zna voditi razgovor bez agresije.
Ne zna prihvatiti odbijanje bez vrijeđanja.
Ne zna biti vjeran bez gladi za potvrdom.
Ne zna voljeti bez da guši.
Ne zna biti miran bez da nekoga pokušava "smanjiti".
Ne zna biti velik bez da netko kraj njega mora biti manji.
I onda dođe žena koja ne šuti.
Koja ne kleči.
Koja ne moli.
Koja ne glumi da je impresionirana vašim jadnim minimumom.
Koja može sama zaraditi, sama otići, sama preživjeti, sama spavati mirno.
I odjednom — kolektivna muška histerija.
“Propast društva.”
“Izgubljene vrijednosti.”
“Žene više nisu žene.”
“Feminizam je uništio sve.”
Ma ne seri.
Nije feminizam uništio ništa.
Samo je ugasio reflektor pod kojim je muški prosjek desetljećima glumio veličinu.
To vas boli.
Ne to što žena ima glas.
Nego to što vas taj glas više ne jebe ni dva posto.
Ne to što žena bira.
Nego to što više ne bira vas po defaultu.
Ne to što žena odlazi.
Nego to što često procvjeta tek kad ode.
E to je onaj nož.
Ne kad te žena zamijeni drugim muškarcem.
To je još podnošljivo za ego.
Najgore je kad te zamijeni mirom.
Kad shvati da joj je život lakši bez tvojih scena.
Mirniji bez tvojih kompleksa.
Ljepši bez tvog ega.
Čistiji bez tvoje potrebe da budeš centar svemira samo zato što si rođen s kurcem.
I onda nastanu statusi o “modernim kurvama”, “bezvrijednim ženama”, “woke glupostima”,
“ženskoj oholosti” i “propasti obitelji”.
Ne, kralju.
Nije ona izgubila vrijednost.
Ti si izgubio popust.
Popust koji ti je društvo godinama davalo.
Popust da budeš osrednji, a tretiran kao bitan.
Popust da budeš grub, a zoveš to karakter.
Popust da budeš posesivan, a zoveš to ljubav.
Popust da budeš nesiguran, a zoveš to ponos.
Popust da budeš emocionalno nepismen, a zoveš to muškost.
I sad, kad se od tebe traži da budeš više od spola —
pola vas se raspadne kao jeftin kurton na lošem argumentu.
Najviše me zabavljaju oni koji traže “pravu ženu”.
Žele nježnu.
Žele ženstvenu.
Žele odanu.
Žele mirnu.
Žele vjernu.
Žele toplu.
Žele “onu starinsku”.
A sami nude nervozu, ego, kontrolu, ljubomoru, nedoraslost, komplekse i karakter od kartona.
Tražiš “pravu ženu”?
Prvo probaj biti muškarac od kojeg žena ne osjeti olakšanje tek kad ode.
Jer tu pucate.
Ne na feminizmu.
Ne na politici.
Ne na “woke kulturi”.
Pucate na istini da više nije dovoljno biti muško.
Danas moraš biti i čovjek.
A tu se previše “alfi” pretvori u uvrijeđene pičkice s mišljenjem.

moram li naglasiti da ne Svi?!

dakle ovo Nije moje, jer ja svakako ne bi nikome rekla da se ponaša ko "pičkica"
jer to ne postoji u mom vokabulru, ni u mislima, i
jer to je opet nipodoštavanje ženske energije, jer to je sexistički
to je toxična muškost i zpravo je kontraproduktivno

divljaka najviše zaboli kad ga prozovu pičkom. zna to autor.

baš sam si zadovoljna žena, jer u mojoj obitelji su glavne kuharice muškarci
(kuhamo i mi žene, ali.. )
i nose pregače.
I peglaju si veš
Časna riječ.
:-)))

(i Idu na vježbanje i svaštanešto.., baš su khmmmm, zato ih i gore napisani sukobi muško - žensko baš i ne brinu)

Mislim da su u novim generacijama (našim) zakazale mame..
kćeri odgajaju da puno traže od muškaraca
sinove odgajaju na način da im sve serviraju i da si nađu poslušnu ženu

a nejde to..

sjajno @Pogni, jer napokon sve to što rade, kuhju, spremaju itd sami... Nije pomaganje tebi, snahama, kćerima, to je svijest da bi isto to sve morali i sami, bilo gdje da žive
ako ne žive u hotelu ili nemaju plaćenu spremačicu, kuharicu, peglaricu itd...

dakle i oni jedu, izvoli kuhaj
i oni prljaju, peru, izvoli pa operi i ispeglaj...

@Brane..pišem pamtim :P

I ..ne da sve to što piše nije istina jer..istina je koja naravno kako kažes..ne vrijedi za sve ali za većinu vrijedi.
No..ne bi ja to njima oduzela jer..to je i dio njihovog programa sa kojim se rađaju i to je samo nešto što treba držati pod kontrolom.Govorim o mladim ljudima koji se upoznaju i krenu zajedno maštati o zajedničkom životu.To je ključna točka gdje žene griješe jer...zaljubljene su..čak i ne vole jer kada voliš to je već viša faza u kojoj su neke stvari sjele na mjesto.Zaljubljenost je sljepoća koja ti ne dozvoljava da misliš onako kako bi trebala da si daš malo vremena da i nešto pametno pročitaš kako bi se znala postaviti.Mi volimo naše muškarce razmaziti i svime onime što znamo i ne znamo ih očaravati a oni po svom urođenom programu to prihvaćaju.Kada shvatimo da smo perilice..peglarice..kuharice..odgojiteljice...a često i bankomati onda je već dosta kasno i tada stvari krenu nizbrdo.Nisu ni oni baš tak krivi.
Jučer je jedna pjevačica rekla nešto o svom životu ..bračnom naravno i bila onako ....iskrena do bola.Rekla je"Imam troje djece...dvoje je ušlo u pubertet i muža koji nikada nije izašao iz puberteta"!Nasmijala se onako...ne preveselo ali..rekla je to sa puno ljubavi..vidjelo se to no..vidjelo se i da to vjerojatno često teško nosi.
Velika je to začkuljica Lado...tak si ja nekak mislim:-))