Čovječe, kakav blog!

Žena je na netu upoznala nekakvog tipa.
Oboje samci, razvedeni, roditelji.

U nekom trenutku njoj nešto čudno, eto jbg intuicija, ženska.
Nazove ona njegovu bivšu ženu.
I sazna da paralelno s hard sanjarenjem o budućnosti,
razmjenom toga što tko kuha i neminovnim
dobro jutro najdraža
Uz razne ideje i planove i zajednička mjesta u najavi...
Isti cvili bivšoj ženi vrati se da budemo obitelj

Sad, ja ne znam sve detalje tog razgovora ali nesporno je da je tip priznao.
Čak je rekao da mu je žao.
Svejedno... ah, ne bi mi bila bliska da je drugačija-
Čuo je da je vepar, jadnik, da ima malu kitu i svašta nešto kako ona dobro zna opisati.

U tom trenutku- on ne zna šta bi drugo, pa udari uvredama po
- njenoj maloljetnoj kćerki koju nikad vidio nije!!!!
Vrlo gnjusne karakterizacije, selektivno i zlonamjerno predočene.

O istom muškarcu- saznat ćemo- kola priča da je sina udarao bejzbol palicom.
Pa ne vidim ni ja odakle obraza pričati o djetetu.
Je li to stvar obraza ili ipak psihe?

Elem, moja P.stisne zube i uvali mu tužbu.
Kaže- haj što nisi bio princ koji si obećavao da si, ma aj i što si obični slabić ili slabo muško ili kako god... ali dželat mojoj kćeri nećeš bit.
Uspravi se moja P., umorna od raznih bitaka kao što sam i sama pa razumijem, i nazove kog treba.

Još jedan teret i još jedna bitka.
A mogao joj je, recimo, drva složiti čovjek.
No nešto sam joj rekla što odavno znam - dodat će ti na ramena, prije nego sa njih skidati.
Skidaju se imaginarne zvijezde s neba.
I gaćice ako upali. A ako ne, to stvarno nije tvoja mala kriva.

Voljela bih zamisliti lice čovjeka koji frustraciju zbog svojih grešaka ispuca na duši djevojčice od 13g.
I kao mama, i kao žena, teško potiskujem ovih dana neku grudu u grlu.
Baš gorko.