vještičje kronike

tak bi to nekak išlo
...negdje između cvjetanja magnolije i dubokog uzdaha proljeća , uvijek se nađe netko tko će ozbiljno objasniti
kako je baš taj trenutak – latica koja pada, vjetar koji jedva puše i čaj koji se hladi – savršena prilika za haiku...

ofcrs po mogućnosti da je sve u Japanu, jer očito magnolije izvan Japana cvjetaju nekako manje filozofski
ili se to meni čini.

i evo, ne znam, putnici namjernici, domaći živalj svakako
bit će da su oduševljeni Nipponom , i njihovom kulturom, zen budizmom i haiku izričajem..
i cvjetanjem, kao takvim

jer bit će prate ritual
jer i netko tamo u Japanu sada stoji ispod stabla neke tamo magnolije, i gleda u jednu jedinu laticu
koja se drži za granu kao bi li ne bi li, zatreperila
a ako padne – još veća inspiracija.

i ova naša magnolija, ona na Tomislavovom trgu
zapravo nema pojma da je na svakoj drugoj profilnoj na Fb,u
a bogme evo je i u vijestima
ona naime, samo cvjeta,

a oduševljenje prolaznika, i red , i čekanje da se malo raščiste drugi oduševljeni
te probavanje iz kojeg će je kuta uslikati,
da li samu, sa unučicom u kadru, ili,sitnom dječicom, sa/bez ljubimca, ili sa sobom

ona samo cvjeta, ne zanima je kompozicija, kadar, uljepšanje, nema pojma da uopće sudjeluje

u svom tom muvanju, žamoru, ni minimalizam, ni zen, a bogme ni pravilo 5-7-5 nisu za nju - baš nešto

i tko bi od svih oduševljenih selfieslikača odlučio da je evo, ah, kad već nemamo šalicu zelenog longJing čaja
trenutak sada za haiku, jer svi bi tada pametno kimali glavom
i zapisali uz sliku na mrežama nešto monumentalno kao

magnolija cvjeta

srećom i u međuvremenu magnolija mirno nastavlja cvjetati, potpuno ravnodušna prema prolaznicima, fotićima,
selfijima, dječici i još ponekoj četvoronožnoj ljubavi

možda da može rekla bi im svima

-Padni latice, padaj,
samo molim vas,
prestanite brojati slogove..

tnx @Ilija...fina podloga, taman :)