ovo nije o glas

Jebešmi cijelu ulicu ako ovo nije fikcija za one koji ne
vjeruju ili ništa osim istine za one druge

Novogradnja nečijih snova, kockasta, na vrhu terasa i bazen i
travnjak i svašta....pa šta?
On si na ligeštulu pijucka limunadu dok ona hoda iza kosilice.
Visoke pete čine svoje. Promatra njene bokove koji se
prenaglašeno uvijaju no pravi se nezainteresiran. Kosilica
bešumno obavlja svoje. Igra lelujanja i mirnoče traje u
vječnost.
Jednom mora dosaditi. Osjeća znoj žene koja mu prilazi s
leđa. Uzima vrč vode sa ledom i zapljuskuje ju između ramena.
Voda se cijedi niz nju.
Pomisli, jebenmu sve, fakat bi bilo savršeno da ona ima ikakvu
majicu na sebi.
Voda se sklapa nad njima
...u daljinama ostaju susjedi, kosilica bez motora i savršeno
uređen plastični travnjak

Prodisali su jedno drugo.
Kosilica se podrigne od požderanog goriva i stane.

Gledao ju je kako leži na ručniku, još uvijek vlažna od vode.
Iako je gledala u daljinu, malim pokretima otimala je njegov pogled.
Zadrhtao je od prizora.
Nije trebala riječi – sve je bilo u pogledu, u načinu na koji se lagano pomicala, magnetično ga privlačeći.
Izazov.

Prišuljao joj se.
Koža mu upija kapi, no one se i dalje stvaraju.
Diše li?

Polako je pratio liniju njezine kože.
Vrhom prsta.
Žurba je nestala.
Trenutak buja.
Još uvijek bez prelivanja.
Nesta svijeta.
Samo ona.
Lagano se pomicala.
Dopuštala mu prisutnost.
Svaki pokret pozivajući.
Žmiri.
Mozak je poslala na spavanje.

Skoro opipljiv.
Sunce.
Travnjak.
Tišina.
Sve je tu.
Ali sve pripada njima.

Krenuo je od njene obrve ka uhu pa niže.
Cilj mu je bio gležanj.
Stopala su joj previše osjetljiva i vode u drugom, neželjenom smjeru.
Na polovini leđa ona se počne otvarati.
Prede u iščekivanju.
Zaobiđe mirisni izvor i krene svojim putem.
Pojavi se u njemu radosni dječji smijeh iznutra.
Provokacija zaslužuje odmazdu.
Zna da će mu to prvom prilikom vratiti.

Gladan je prostora.
Prostora u kojem je ona na visini,

a ja postojim tu, u dnu, odgađajući…
neka traje