Sapiens numquam satiatur!

U sjeni zastava koje šušte k'o lanci,
priče bez lica kruže starim putevima.
Govore ti tko si, prije nego prohodaš,
da te lakše pošalju u svoje rovove..

Čujem i tiše glasove, koji
ne trebaju neprijatelja da bi rasli
Čujem srce koje voli djelima,
bez rana, bez mučenja.

Ne ideš naprijed gledajući unatrag,
niti je sloboda ako druge stežeš.
Snaga je u onome što izgradiš sam,
nije to mit koji viče umjesto tebe.

Jer zemlja je veća od jedne riječi,
i dom je veći od jedne rane.
Ne bojim se buke niti galame,
bojim se šutnje - u kojoj prestajemo biti ljudi.

Skupljaju vas u gomile, kao kamenje za bacanje,
uvjeravaju da ste ratnici ako vičete glasno ,
A hrabrost nije buka ! Hrabrost je ruka koja gradi,
i čisto lice koje potpisuje svoju odluku.

Niti ideš naprijed gledajući unatrag,
niti je sloboda ako druge stežeš.
Tvoja je snaga u onome što izgradiš sam,
nije u mitu koji nudiš umjesto sebe.

Jer zemlja je veća i od tri riječi,
a dom je veći od jedne rane.
Ne bojim se buke niti galame,
bojim se šutnje - u kojoj prestajemo biti ljudi.

Kad sve laži popucaju s rubova
i kad ostane samo ono što jest,
hoćeš li tada slijediti glas
koji će od tebe - prati ruke, Hoćeš li?

Ne ideš naprijed gledajući unatrag,
niti je sloboda ako druge stežeš.
Snaga je ljubav koja ne pita „čiji si“,
nego „tko želiš postati danas“.

Jer budućnost je veća od svakog povika,
a istina tiša i jača od svake prijetnje.
Ne bojim se buke niti galame.
Bojim se šutnje kad je vrijeme - da budemo ljudi.

Audio: Link