Sapiens numquam satiatur!

U sjeni zastava koje šušte k'o lanci,
priče bez lica kruže starim putevima.
Govore ti tko si, prije nego prohodaš,
da te lakše pošalju u svoje rovove..

Ne ideš naprijed gledajući unatrag,
niti je sloboda ako druge stežeš.
Snaga je u onome što izgradiš sam,
nije to mit koji viče umjesto tebe.

Jer zemlja je veća od jedne riječi,
i dom je veći od jedne rane.
Ne bojim se buke niti galame,
bojim se šutnje - u kojoj prestajemo biti ljudi.

Skupljaju vas u gomile, kao kamenje za bacanje,
uvjeravaju da ste ratnici ako vičete glasno ,
A hrabrost nije buka ! Hrabrost je ruka koja gradi,
i čisto lice koje potpisuje svoju odluku.

Niti ideš naprijed gledajući unatrag,
niti je sloboda ako druge stežeš.
Tvoja je snaga u onome što izgradiš sam,
nije u mitu koji nudiš umjesto sebe.

Jer zemlja je veća i od tri riječi,
a dom je veći od jedne rane.
Ne bojim se buke niti galame,
bojim se šutnje - u kojoj prestajemo biti ljudi.

Kad sve laži popucaju s rubova
i kad ostane samo ono što jest,
hoćeš li tada slijediti glas
koji će od tebe - prati ruke, Hoćeš li?

Jer budućnost je veća od svakog povika,
a istina tiša i jača od svake prijetnje.
Ne bojim se buke niti galame.
Bojim se šutnje kad je vrijeme - da budemo ljudi.

Audio: Link