ovo nije o glas

Uhvati me neka autoagresija – ali ne mržnja prema sebi. Samo: nisam ovo dugo radio. Upalim teveju, a tamo Sudnica, pa Krv nije voda, pa opet Sudnica. U pauzama reklame.

Gledam to i mislim na sprej kontra gljivica. Mislinm siga ja… i opet siga smislinm. Moj vlastiti um me ulovi. Jašta odmetnuo se u ilegalu, pa kao Maksim po diviziji – kontra svega, pa i mene oplelo. Kolaterala.

“Lijek postoji?” pitam podsvijest.
“Ljutu ranu na ljutu travu – jesil lud čovječe, pa drkaj,” odgovara.

Uvali parasimpatikus, pa ko prepušen kubanac zavlači, logiraj se, meeen, logiraj se. Krenem u pustopoljinu. Hrabro, ali oprezno, korak po korak. Pusto posvuda. Monotonija? Očel se promijenit išta, znam – oće kurac, garant. Dam joj još šansu i još napravim neubrojivih koraka. Isto. Ni stimulativnog prizora, mirisa, okusa, oblika… ništa.

PUSTOPOLJINA. JEBENA PUSTOPOLJINA.

Zastanu noge. Trup veli: napravi prvi pravi potez. Ostavi tijelo da stoji, ali zakreni se pola kruga. Za one sitničave – točno 193 stupnja, ali ostavimo na “pola kruga”.

Glava se začudi, napravi par krugova oko zamišeljene osi, pa ipak odluči popratit tijelo. Stojim i dalje, aj da ne ode u vječnost noge zakompliciraju. Odu unazad, pazeći da ne poremete otiske tragova u pijesku.

Stignu noge do početnog položaja, ali glava vidi tragove još starijih koraka. Noge prate te tragove i vraćaju duh i tijelo u daleku blisku mi prošlost. Nisam putem gledao lijevo ni desno, samo pravo. Samo slijedih tragove prema početničkom položaju.

Jebenmu, cijelu ulicu, svidi mi se što vidjeh. Napalinm se totalno, ma vakat napalinm maksimalno i još malo.

Gledam se u ogledalu i drkam sam na sebe.

I tu, u tom ogledalu, između tragova prošlosti i vlastitih nickova, shvatim: sve je u redu.
NIRVANA.

— jebite se PDM i Tricadvica
Nick s Cave


Babi poseban odzdrav digod bila

Misli koje mame smiješak dok istražuju apsurde svakodnevnog života i vlastite pustopoljine – a ako se smiješak vrati još veći kad se vratite unatrag, vrijeme nije potrošeno uludo.

Sa sprejem protiv gljivica (nisu naveli L ili D noga) treba biti uporan i ako odmah ne djeluje treba ga godinama kupovati od njih! :-)

@ricambi - Taj sprej protiv gljivica u stvari je zaostala imaginarna udica, no nije bitna. U svakom slučaju, hvala za pošalicu koja ima potencijala za dobar zapiš.
Smisao je kada pogledamo sebe unatrag bez osuđivanja, špekulacija, kibidabi zamki skretnica... Pa čak i u tom neslavnom segmentu Iskrica život – da li smo u stvari zadovoljni samim sobom? Vidimo li ikakav put i ima li pomaka razvoja ičega?