ovo nije o glas

Moć je u zraku, ne u riječima.

Sjedila je na dvosjedu u kućnom ogrtaču, lagano zavaljena, ruke sklopljene u krilu. Osjećala je molekule zraka oko sebe. Prsti su joj se kratko zadržali uz usne – više iz navike nego potrebe. Tek tada počinje obraćati pažnju na vlastito tijelo.

Tkanina ogrtača lagano je otkrivala obline, grudi – dovoljno da ih osjeti sama, i ništa više.

Vrata su se tiho otvorila. On je zakoračio unutra, u ruci šalica vrućeg kakaa. Para se dizala, miješala s mirisima vrta. Nije rekao ni riječ. Samo je polagano hodao.

Osjetila je promjenu u zraku. Blaga težina njegove prisutnosti učinila je prostor gušćim, sporijim, težim.

Sjeda nasuprot nje. Miran. Naizgled odsutan. Pogled mu je neutralan, disanje ravnomjerno. Linije njegova tijela prenose tišinu i težinu – i upravo to ju uznemirava. Tišina ne dopušta odgovore, a opet sve obavija.

Odnekud zazuji komarac. Dosadno, nametljivo kruženje. Napokon ju je ubo, no nije se obazirala. Slušala ga je i osjećala. I ništa više.

Tijelo joj postaje svjesno svakog pokreta. Tkanina se pomiče uz bedra i struk, prateći njezine geste. Ona osjeća najmanje trzaje i nemire. I ništa više.

Ruka joj se lagano spustila, istražujući vlastite osjećaje. Toplina, dodir – tihi puls u njoj. Pokreti postaju sigurniji, ritam sporiji, a njegova prisutnost pojačava senzacije, naglašavajući svaki pomak.

Tkanina klizi preko bedara, gotovo nestajući. Ona osjeća najmanje pokrete. I ništa više.

On ne miče pogled. Ni ruka mu se ne zatrese. Težina njegove pažnje obavija prostor oko nje. Pokreti postaju zavodljiviji, još uvijek suzdržani. Nije predstava – to je proces. Svjesna je njegove tišine, nepomičnosti, trenutka kada gotovo neprimjetno prepozna promjenu u njegovom držanju. Tijelo joj zadrhti snažnije nego što je očekivala.

Ljuljačka na drvetu lagano se njiše, šum lišća i para iz čajnika u pozadini. Svaki njezin trzaj traje dulje nego što je planirala. Tijelo joj popušta pod težinom osjećaja, svaki udah je dublji, svaki trzaj prenosi napetost iznutra. Svaka senzacija je intenzivna i potpuno njezina, a opet prožeta njegovom mirnom prisutnošću.

Tek tada osjeti potpuno predanje trenutku.

Tek tada on uzme gutljaj kakaa.

I ništa više.

Moć je u zraku, ne u riječima.