zmajić

Prvi pogled
Šiško Menčetić

Zoviješe zora dan a slavno prolitje
Travicu drobnu van, zelen lis i cvitje,
Ja kad bih uhićen od ove gospoje,
Ke obraz nakićen u slavi vas poje.

S jutra, dim, na prozor pogledat općah ja,
Ter tada moj pozor u taj čas pozri tja:
Meni bi viditi još lipšu ner vilu
Gospođu sjediti u rušcu pribilu.

Vidiv me ka hrlo vaze trak i kosu
Niz bijelo ter grlo kosice sve prosu;
Na čelu ostavi dva prama od zlata,
Ostalo sve zavi okolo, dim, vrata,

Da kosa ne vitri, u kojoj do mal hip
Rukami zahitri na glavi venčac lip;
Ozriv se ja jelin ter ončas pođe tja,
Ter gorči ner pelin i čemer ostah ja.

Pjesme pojim i stihove nižem,
e moj Šiško, Cvijete Zuzorića
osmjeh tu se ne krije. E!

Al tko zna,
možda iza mira grada Dubrovnika,
zelena naranča se krije..

Nego Dubrovnik je isto nekad ima tranvaje kao prometala e :))

Leda,tko ju prepoznao nije:)