holograf

Postoje godine koje se ne pamte po uspjesima. Pamte se po onome što si prestala raditi.
2025. za mene nije bila godina velikih rezova. Bila je godina malih, tihih povrataka sebi. Prestala sam se objašnjavati ljudima koji me ne slušaju. Prestala sam žuriti s odgovorima koje još ne osjećam. Prestala sam nositi tuđa tempa kao svoje obveze. I prvi put nakon dugo vremena - nisam imala osjećaj da kasnim za vlastitim životom.
Ova godina me naučila nešto važno: tijelo zna prije uma. Naučila sam stati kad osjetim umor, a ne tek kad se slomim. Naučila sam razlikovati disciplinu od samokažnjavanja. Naučila sam da mir nije luksuz - nego osnovno stanje. I što je najvažnije: prestala sam se ispričavati zbog toga.
U profesionalnom smislu, 2025. mi je donijela jasnoću. Ne više „što još mogu dati“. Nego: kome i kako želim biti dostupna.
Coaching je prestao biti nešto što „radim“. Postao je prostor u kojem samo jesam. Bez spašavanja. Bez forsiranja promjene.
Bez pritiska da netko mora biti drugačiji nego što jest. I to je promijenilo sve.
Odrasla djeca. Tišina koja više ne boli. Dom koji diše drugačije nego prije. 2025. me naučila da se život ne prazni kad djeca odu. Samo se presloži. I da nisam manje majka ako više nisam stalno potrebna. Samo sam žena koja ponovno ima svoj prostor.
Ako bih morala sažeti ovu godinu u jednu rečenicu, bila bi to ova:
Ne događa se ništa loše.
Događa se nešto novo.
Ne ulazim u novu godinu jača.
Ulazim mirnija.

I to mi je dovoljno.

I neka bude tako i neka bude dobro.

bok amy
drago mi vidjet te tu i da si posložena kao Lagoland
Već sam pomislio da su te odnesli Bloški bumbari koji
samo zuje ali meda ne daju.

rijetkost je ovdje pročitati inteligentno složen tekst al da nije prenakićen intelektualizmima.
ti si uspjela...zato djeluje iskreno.
neka te dobre odluke prate.