samaci
Sam...
...kao loptica na jelki/boru. Sa ostalim lopticama i svjećicama, slatkišima i ukrasima.. svaki sa svojom nekom pričom. Sveukupno jedna šarena priča. Ep..saga.
Tamo, u mladosti, često se u društvu našao poneki samac. Curka, dečko..nebitno..i silno smo ga željeli "utopiti". Ta je individua uporno izbjegavala to "utapanje", pa čak izbjegavala i društvo. Ponekad smo znali i pretjerati u toj svojoj.."pomoći". Čudno mi je to bilo. Danas razumijem.
Razumijem da izlet u društvo može biti željena promjena, punjenje nekih slojeva unutarnje socijalne praznine, izlaganje mogućnosti da te netko upozna, hrabro prkošenje nenametnutoj, ali izabranoj i u potpunosti prihvaćenoj introvertnosti. Ponekad i vapaj za iskonskim mješanjem energija drugih duša, izazivanje mogućnosti koje, opet, rijetko kada zadovolje ono fino tkanje želja i volje sa kojim krećemo u takav pohod. Pohod na vjetrenjače.
Razumijem sada da i takav izlet uzima strahovite količine energije ukoliko nije željen ili spontan. Energije koju volim utrošiti na neke primarnije stvari. Možda sebično od mene, ili od nas...no stvari su takve kakve su i sada ih samo opisujem...bez objašnjavanja. Empata sam i koliko god da posjedujem energije za druge, potrebujem je i za sebe, jer ja nisam "oni", ja nisam "svi", ja nisam "netko drugi" i mome svijetu ta je energija jako važna. Za slijedeći dan, za ostatak mog malog samačkog života.
Jer..iako ponekad trebam društvo, ne mogu kao pijavica crpiti tuđu energiju, sladiti se tuđim nevoljama, jahati po nečijoj boli i puniti svoje rezerve. Nanositi nekome namjerno nešto što će, i meni i tome objektu moje pakosti, uništavati tu dragocjenu energiju. Jednako tako i čuvam svoje, poštujući sve ostale. Jer razumijem.
Ponekad nemam energije za vanjski svijet. Sve te silne egomanijake ovisne o materijalnome..i to ne zato što ja nemam ono što oni ..hmm..ne imaju..ono što posjeduju, jer, opet, to mi nije ni potrebno. Ne optužujem ih zato što imaju i zato što im to treba, ali uz te njihove potrebe dolaze i neke druge koje baš i ne moram trpiti. Po meni, imam i više što mi je potrebno... i više no što sam mogu održavati.
I onda.. kada sam željan društva...nekog imaginarnog dodira sa nečijim prisustvom, nadasve nenametljivim..svratim ovdje. Toliko puta sam došao tražeći nešto, dobeći ništa..ono trenutno ništa, no, opet, nikad nisam otišao bez sasvim ičega. Tajne sinhroniciteta su vrlo čudne i možeš naći odgovore na neka svoja pitanja odgonetavajući biblijski kod, numerološkim načinima, astrološkim, tarotom...ili jednostavno čitati to što ti ljudi odgovaraju na lijepi ili ružni način. Bitno je odaslati poruku... svemir ti vrati odgovor..često direktom u nos...pa se ti nosi.
Ponekad nisam bio zadovoljan..jer..ono..slušajući radio stanicu..slušaš i brdo šumova koje nitko ne odašilje..već su jednostavno tu.. dio svake emisije. Tako i tuj ima puno takvih šumova i negativnosti...pa sam otvorio na internetu svoj portal.. za svoje misli i radove, pa i za ljude koji isto tako traže "duša ište čistilište" prostor. Malo na osami, ali opet u društvu..malo više probranom.
Zahvalan sam. Možda ne svakome od vas ponaosob. Možda ne samom portalu kao takvom. Možda ne ni kreatorima istog. No, opet, možda svima...jer kaos je fino predenje koje mi ne (znamo/možemo) objasniti, a u ovom kaosu sam našao neke rezultate. Bio bi paradoks kad bi nijekao jedno i tvrdio drugo, jer sve je izašlo iz iste točke; mene na portalu.
Svojim sam pisanjem praznio tugu iz sebe, bacao vam pred oči neke scene izvučene iz stvarnog iskustva, neke totalno izmaštane, neke neizbježne. Doduše, bilo je tu svojedobno i puno radosti..iako je ima i sada, baš zato što ti isti ljudi nisu tu sa nama, već su našli neko bolje mjesto za svoje potrebe. Ne mislim tu na internet..već real f*kin' life.
I onda tak...
kao i milion prošlih puta... sad je lakše :)
25.12.2025. u 21:39 | Editirano: 25.12.2025. u 22:27 | Dodaj komentar